The Book Writer ➳ h.s.

0.3. -Rain and red scars-

Po povratku iz škole pila sam kavu iz obližnjeg kafića.Bio je to jedini kafić u kojem je kava u ovom gradu valjala.Vjetar je probijao kroz debelu tkaninu pletene veste dok sam sve brže i brže hodala prema svojoj kući.Sivi i tmurni oblaci su plovili nebom,te je iz tih oblaka svakog časa mogla pasti okrutna i hladna kiša.Ispila sam gutljaj toplog napitka koji je ugrijavao moje tijelo.Moja kuća je bila daleko od moje škole,ali uvijek sam voljela prošetati od škole do kuće i malo udahnuti zraka,razmisliti o svemu i razbistriti glavu.

Kapljica hladne vode pala je na moj obraz,a ubrzo je i druga pala na dlan.

"Shit."prošaptala sam.Ljudi su počeli vaditi kišobrane,ulaziti u dućane koje su bilu uz ulicu.Kosa mi se zalijepila za lice,kao i odjeća za kožu.Auti su i dalje prolazili.Hodala sam brzo te s trudila čim prije stići doma.Crveni auto,prošao je toliko brzo da me pošprocao kada je prešao preko velike lokve vode.

"Kvragu."crni auto je stao je malo podalje od mene.Vozač je otvorio suvozačeva vrata.Stala sam te sam gledala u crni auto.Vozačeva vrata su se otvorila te je čupava glava provirila.

"Ajde,Hester!"Harry je povikao te ponovno sjeo u auto.Požurila sam se i sjela na crno kožno sjedalo.Nježno sam zatvorila vrata auta te spustila torbu sa ramena.Harry je ponovno krenuo.

"Jesi dobro?"klimnula sam glavom.Voda se cijedila s moje kose i odjeće.

"Oprosti za auto."tiho sam rekla igrajući se prstima.Skrenuo je pogled s ceste na mene.

"U redu je."nasmijao se i stavio
toplu ruku na moje golo i hladno bedro.Nije micao ruku te je blago pomaknuo mokru tkaninu traper suknje sa tregerima.Pogledao je u moje bedro puno posjekotina.Palcem je prelazio preko najduže.Ubrzano sam disala zbog njegovih dodira.Vratito je pogled na cestu,ali ne i svoju ruku na volan.

"Mrziš li ih?"ponovno je prešao preko posjekotine.

"Ne mrzim svoje ožuljke i posjekotine.Drago mi je jer mi,na kraju krajeva,pokazuju da je prošlost bila stvarna."zbunjeno je pogledao u mene.Nije taj pogled dugo zadržavao na mom mokrom licu već ga je brže usmjerio na cestu.

"Kakvu prošlost?"pomaknuo je ruku i tako povukao suknju prema gore.Prešao je palcem preko manje posjekotine.

"Ne bih o tome."klimnuo je glavom i zaustavio se ispred McDonald'sa.

"Ideš sa mnom ili ćeš ostati ovdje?"maknuo je ruku sa mog bedra.

"Ostat ću ovdje."povukla sam suknju s tregerima prema dolje.

"Želiš li nešto?Hamburger ili šta?"tiho je pitao.

"Ne."

"Da.Šta želiš?"

"Salatu bez mesa."skupio je obrve.

"Imaš šta protiv vegetarijanaca?"nasmijao se i izašao iz auta.Kiša je neumorno padala po staklu auta i mutila sliku.Moj želudac se oglasio.Ugh!Voda se još uvijek cijedila sa mene i natapala crna,kožna sjedala.Tankim blijedim prstima prolazila sam po crnoj,mokroj koži.

Ima lijep auto.

Moj želudac se ponovno oglasio.

"Šuti."rekla sam mu spuštajući pogled prema mom trbuhu.

Vrata auta su se otvorila i zatvorila.Harry je sjedio na vozačevom sjedalu.

"Voda i vrtna salata.U redu izbor?"nasmijala sam se i klimnula glavom.

"Hvala."pružio mi je bocu vode i okruglu posudu punu salate.Miris pečenog mesa ubrzo je vladao autom.Protresla sam glavu i počela jesti salatu.

"Jesi li se ti vraćao sa faksa ili tek ideš?"

"Ne idem na faks."reko je punim ustima.

"Zašto?"zabadala sam nos tamo gdje mu nije bilo mjesto.

"Potukao sam se nekoliko puta pa su me izbacili."klimnula sam glavom i dok sam žvakala zelenu salatu promatrala sam ga kako jede.Bio je opušten.Kao da ga ništa nije smetalo.Da nije imao problema.Pogledao je u mene i čekao da skrenem pogled,ali nisam to napravila.Gledali smo se.U tišini.Nismo jeli.Samo smo uzimali zrak potreban za život.Pogled mi je bio zaključan na njegovim zelenim očima koje su promatrale moje lice.

Spustila sam pogled na svoju posudicu salate i uzela rajčicu i poaku ju prožvakala.

Obrisao je dlan o dlan,a potom dlanove o crne,uske traperice.

"Želiš li pojest u miru ili ćeš jesto dok se vozimo."

"Kako ti želiš.Tvoj auto.Tvoja pravila."

"Ostajemo."pogledala sam u posudicu.Nisam bila niti blizu da pojedem.Nisam čak ni pojela pola salate.

"Koliko imaš godila,uopće?19?"nadmijala sam se.

Da bar.

"15."širom je otvorio oči i gledao u mene.

"Premlada da budeš depresivna."prošaptao je tiho.

"Nisam depresivna."tiho sam rekla.

"Jesi."preokrsnula sam očima.

"Depresivna si,Hester."

"Nisam depresivna,Harry!"povisila sam ton.

"Jebeno jesi!Ako nisi depresivna jebeno prestani rezat jebene ruke i jebene noge s jebenim žiletom."povikao je.Naglašavao je svaku psovku koju je izgovorio u dvije rečenice koje su bile kratke po sadržaju,ali su boljele.

Ljutito sam odložila praznu kutijicu u njegovo krilo i brzo otvorila vrata auta,izlazeći iz njega pri tom uzimajući mokru torbu sa poda auta.Zalupila sam vratima i ponovno osjetila hladnu kišu kako prodire u moju odjeću.

"Hester!"dozivao me,no ja se nisam okretala.

"Kreten."prošaptala sam sama sebi u bradu ubrozavajući svoj hod.

Izula sam mokre tenisice iz kojih se cjedila voda,kao i odjeću i pustila toplu vodu u malenoj kupaonici.Bijela kada brzo se punila bezbojnom tekućinom.Blago sam zakoračila u kadu te je vruća voda pekla moju hladnu kožu.

Nisam ja depresivna.

Moj glas u mojoj glavi je rekao.

Jesi.

Odjednom javio se drugi.

Nisam.

Odgovorila sam.

Jesi.Trebaš umrijeti.Umrijeti u boli i patnji.

Protresla sam glavu,ali isti taj glas je ponavljao jedno te isto.Uzela sam veliku količinu zraka i palcem i kažiprstom začepila nos.Spustila sam kompletno tijelo u vruću vodu u namjeri da glupi glas izađe iz moje glave,ali nije izlazio čak niti dok je moja glava bila pod vodom.