The Book Writer ➳ h.s.

3.0. -Is it too late now to say sorry-

Samo ljubav i smrt mogu promijeniti tvoj život.

U mom slučaj ljubav me promijenila skroz na skroz.Ali vjerovatno je na moju promjenu utjecao i sam Harry.

Nikad ne bih mislila da ću početi pušiti.Nikad nisam mislila da ću sa nekim podijeliti svoju priču.Da ću upoznati nekoga zato što sam napisala knjigu.Nikad nisam mislila da će mi biti bolje,da ću uživati u životu i u svakoj sekundi provedenoj s Harryjem.

Da se ne držimo za ruke dok hodamo ulicom i ne gledamo se onim pogledom punim ljubavi vjerovatno bi svi mislili da smo brat i sestra.

(Zanimljiva činjenica:čak i ljudi iz moje obitelji misle da smo ja i bratić,s kojim sam si predobra,u vezi)

Ne znam kako se Harry ponaša prema Gemmi i najstarijoj sestri,kojoj još uvijek ne znam ime,ali prema meni se ponaša kao da sam princeza.Samo iščekujem dan kad će mi kupit tijaru.

Prvi put u studenom se snijeg nakupio oko 30 centimetara,ali čak ni to me nije spriječilo da se viđam sa Harryjem.

Ne znam koji nam je vrag bio,ali odlučili smo se da otiđemo u drvenu vikendicu u šumi iako ne znamo ni sami kako je tamo zbog snijega.

Skinem šal i jaknu u autu jer je grijanje radilo punom parom.

"Što želiš za Božić?" pogledam u njega.

"Ima sve što mi treba." nasmije se,namigne mi,a onda vrati pogled na cestu.

"Ne,stvarno što želiš za Božić?"

"Zašto se zamaraš time?Možda nećemo biti sk..." zaustavi se.

"Šta bi to trebalo značiti?" namrgodim se.

"Ništa."

"Ništa?" kimne glavom te nastavi voziti brže nego prije.

"Želiš prekinuti sa mnom?" maknem pramen kose koji mi je smetao i stavim ga iza uha.

"Što?!" zbunjeno me pogleda.

"Kako misliš želim li prekinuti s tobom?!"

"Po svemu sudeći..." razočarano kažem.Ne mogu opisati kako sam bila sretna kad sam vidjela skretanje za vikendicu.

Izađem iz auta.Niti najmanje se ne obazirem na to što nisam odjenula jaknu ni stavila šal. Čekam ispred vratiju da ih otključa,kako bi ušla u kuću i maknula se od njega.

Otključa vrata te me pusti da uđem.

"Hes." primi me za ruke no izvučem ju jer ne želim da me dira u ovom trenutku.Dok ne shvati kakva je budala ne želim pričat sa njim.

"Nemoj." ošinem ga pogledom i sjednem na fotelju.Izujem se te sjednem na noge kako bi ugrijala svoja stopala dok budala od mog dečka ili kako bi on rekao uskoro bivšeg dečka zapalila vatru.

Nismo pričali za vrijeme večere i nismo pričali prije spavanja kako bi svaki put pričali. Nismo se poljubili niti jednom od kad smo došli i proklero mi nedostaju njegove usnice.

U jednom trenutku se ustane,uzme jastuk i deku sa sobom i izađe iz spavaće sobe.

Osjećam se kao da smo bračni par koji se svađa zbog malih stvari.Možda ovo je mal stvar oko koje smo se posvađali,ali me povrijedila njegova izjava.

I dok si sam u toj mračnoj hladnoj sobi u kojoj prvi put spavaš razmišljaš o svim mogućim situacijama koje se mogu dogoditi ujutro.

Nadala sam se da će se vratiti u krevet jer me je bilo strah spavati samu.To prvo.Kao drugo bilo mi je hladno,a njegovo tijelo me uvijek grijalo.I kao treće nedostajao mi je.