The Book Writer ➳ h.s.

5.3. -Cave Rokin-

"Harry,znaš li koliko ima gradova sa slovima a,t i m na svijetu?"

"Ne znam." prođem rukom kroz kosu i odjenem kaput.Strpam kovertu natrag u džep nakon što sam ju izvadio da Gemmi pokažem sve što je ljubav mog života ostavila.

"Idem sa tobom."

"Ne ideš." okrenem se prema njoj dok je ona stavljala šal oko vrata.

"Idem."

"Gemma,Hester je moja cura i ne želim da se miješaš."

"E pa pomiri se sa tim da mi je to najbolja prijateljica." duboko udahnem.

"Pakiraj se." brzo se popne stepenicama te se za 15 minuta spusti sa žutim plastičnim koferom niz stepenice.

"Ako ju ne nađemo nakon 2 dana vračaš se doma." kažem joj te ona kimne glavom.

"Javi mami."kažem joj kad sjednemo u auto.

Krenem prema svom stanu da uzmem stvari.

" Ljuta je na tebe."

"Neka."nasmije se i primi moju ruku te ju stisne.

"Ostavit ću te u stanu da mi spakiraš stvari,a ja ću u međuvremenu dignuti novac i kupiti karte za trajekt."

"Trajekt?"

"Da."upali radio i otvori prozor kako bi ušao svježi zrak u auto.

" Šta ćeš napraviti kad ju vidiš?"

"Zaprosit ću ju."

"Ozbiljno te pitam."

"Ozbiljno ti kažem."

"Kad i kako si došao na tu ideju?"prekriži ruke na prsima.

"Kad sam pronašao pismo u uredu i kad sam pomislio da ju mogu izgubiti čak iako ju pronađem."

"Sretno s pronalaskom prstena." kaže prije nego što izađe iz auta i jako zalupi vratima.

Novac je podignuti,prsten u džepu kaputa,a karte su u novčaniku.Koferi u prtljažniku,deke i jastuci na stražnjem sjedalu,a hrana i piće u Gemminom krilu.

"Do jutra bi trebali biti u Amsterdamu."

"Gdje ćemo prvo gledat?"

"Pitat ljude jesu li je vidjeli."

"Ništa nećeš postići time."

"Naći ću ju."ukrcamo se na trajekt te krenemo za 10 minuta prema Amsterdamu.

Gemma je zaspala sa slušalicama u ušima. Pokrijem ju dekom i izujem svoje čizme kako bi noge stavio na sjedalo i mogao čitati knjigu.U ovom trenutku nema šanse da zaspim jer sam toliko uzbuđen.

Upalim bljeskalicu na mobitelu i otvorim knjigu.Trenutno sam čitao Ljubavna pisam mrtvima.

Ne znam zašto uopće čitam tu knjigu jer sam ju samo jednom vidio na Hesterinoj polici.

Spustim sjedalo nakon što sam pročitao pola knjige koja je bila toliko zarazna da ju nisam mogao spustiti sve dok mi se oči nisu same zaklopile.

Vjetar je puhao kao lud i nosio moju kosu na sve strane.Amsterdam je koliko sam vidio bio prekrasan.Visoke uske zgrade su bile nešto najslađe što sam ja ikad vidio,a o kanalima da ni ne govorim.Bilo ih je previše te onaj tko ne poznaje Amsterdam lako se izgubi.

Nisam imao točni plan početka traženja, ali mislo sam početi s lijeva na desno.Prijeći pola Amsterdama u jednom danu i polovicu u drugome.A ako ju ne neđem u tom vremenskom roku ponovno ću ju tražiti,jedino što ću biti sam.Neće biti moje male sestrice da mi pomogne.