The Book Writer ➳ h.s.

1.4. -How I wish you were here-

"Radiš sutra?" pitam ga dok jedemo,sada već hladnu večeru.

"Ne."hladno kaže i ne daje mi nikakvo objašnjenje zašto ne radi jer je sutra četvrtak.

" Zašto?"

"Suspendiran sam."kaže.

" Molim?"

"Suspendiran sam.Ono kad..."

"Nisam toliko glupa da ne znam šta znači da si suspendiran." prokrenem očima i pojede zadnju brokulu sa tanjura.

"Koliko dugo?"

"2 tjedna." puhnem i pomislim kako će mu stan izgledati za dva tjedna.

"I radit ću jedan tjedan i vjerovatno ću dobiti otkaz jer ću zatražiti godišnji zbog krstarenja." odnese tanjur u sudoper i baci salvetu u smeće.

"Onda ne idemo na krstarenje.Ja barem ne idem." ošine me pogledom te se ustanem i dođem do njega.

"Kako misliš ne ideš?Naravno da ideš,pozvao sam te."

"Ne želim da dobiješ otkaz samo zato što si išao sa prijateljicom na krstarenje i obitelji.Osjećam se tako krivo zbog toga što si već potrošio toliko novaca na mene i još me pozvao na krstarenje.Ubila bi se da dobiješ otkaz radi mene." nasmije se te me privuče sebi,tako da su nam čela spojena.

"Da ti nije niti slučajno palo na pamet ponovno se pokušati ubiti,Hes.Da nisam došao na vrijeme ne znam što bi bilo s tobom,a još gore,sa mnom. Osjećao bih se krivim za tvoje samoubojstvo." pomakne nos i tako napravi poznati Eskimo Kiss.

"Odjeni se.Idemo van." poljubi mi čelo te me zaobiđe odlazeći u dnevni boravak.

"Kamo?"

"Vidjet ćeš." prokrenem očima i odlučim odjenuti visoko-strukirane svijetlo plave traperice(poprilično sam sigurna da sam ovu rečenicu krivo napisala but idgaf) ,bijelu majicu na kratke rukave te bordo ,pletenu vestu koja je sezala do pola mojih bedriju.Obula sam crne starke na sve to te složila kosu u messy bun jer nije bila najljepša nakon cjelodnevnog čišćenja.

"Slatko." komentira moju kombinaciju.Vuče me iz stana te se spuštamo stepenicama jer se boji da ne sretne onog dosadnog susjeda.Stvarno je dosadan.

Šetamo istim onim parkom kojim smo šetali kad smo imali prvi spoj.Jedino je sad bilo više ljudi te nismo imali neku privatnost.

Prelazimo cestu,ali ovaj put normalno te nastavljamo hodati.Zaustavlja se ispred cvječarnice te geda u crvene ruže.

"Ne želi..."započnem.

" Nisam ti ih ni namjeravao kupiti."prokrenem očima jer znam da je to laž.Čujem u njegovom glasu.

Prima moju ruku i te nastavimo hodati po hladnim ulicama Londona.Na kraju smo otišli na čaj jer su se moje ruke toliko smrzle da nisam osjećala prste.

Sjedi pokraj mene u malenom kafiću koji se zatvara ta sat vremena. Drži usne na mojoj lijevoj ruci u puše topao zrak dok čeka da mi se čaj pohladi.

"U redu je." nasmijem se i on prije nego što pusti moju ruku,ostavi poljubac na palcu.

Polako pijem zeleni čaj,ne zato što mi je ukusan već zato što se od njega ne deblja,a od kad se družim sa Harryjem moja vaga je počela pokazivati brojeve koji mi se ne sviđaju.

Sa 43 na 47 kilograma.

Rupa između mojih bedriju se smanjila,stražnjica povećala i trbuh narastao.

Toliko sam se trudila biti mršava i savršena.Da budem nešto što dečki žele i ono što ja želim.Ali nisam postala niti jedno niti drugo.

Sa 12 godina sam odlučila da je bio dosta tome da me djeca maltretiraju zbog mog izgleda.Nosila sam kockaste naočale,imala sam aparatić poprilično rano,ali najvažnije od svega je to da sam bila kao sad a dvije ja.