The Book Writer ➳ h.s.

5.0. -Dead-

Moram naglasiti da mi je uzašno bilo teško napisati ovaj nastavak.

Stojeći pod crnim kišobranom,koji me čuvao od jake kiše koja je padala,gledala sam u drveni lijes sa kojeg su se slijevale kapljice vode.Vjetar je puhao na mahove te se iz daljine čula glasna grmljavina popraćena munjama.

Mala hrpica ljudi odjevena od glave do pete u crno stajala je na mokroj travi,opraštajući se od voljenog oca,djeda,rođaka,strica,bratića Tylera McAdamsa.

Baka je bila shrvana iznenadnom smrću njeznog muža sa kojim je živjela dobar dio života.

Tata je bio na rubu suza,no ipak je imao tu kamenu facu na kojoj se mogla vidjeti tuga.

A ja pak sam drhtila od hladnoće, tuge i žalosti dok su se suze miješale sa kišom kad su pale na zelenu travu.

Zatvorim oči dok su spuštali lijes u duboki maračni grob te sam se u svojim mislima opraštala od djeda.

Tata se sagne i baci komad mokre zemlje u grob,a onda baka baci bijelu ružu te ja za njom.

Molila sam dok su ljudi odlazili,a kad su se svi razišli ostavim baku samu sa tatom i krenem prema našem autu.

"Sam!" pročistim grlo jer sam promukla,ali ne pomaže.

"Mogu s tobom doma?" kimne glavom te mi otvori vrata Smarta.

"Treba mi lažna osobna i lažna putovnica." okrene se prema meni kad stane na semaforu.

"Zar misliš da je idealno vrijeme i mjesto da mi to kažeš?"

"Znam da nije."nervozno puhne i ponovno krene.

" Do kad to trebaš?"

"Do kraja mjeseca."kimne glavom.

" Zašto?"

"Ne mogu ti reći." kimne glavom te stane ispred moje kuće.

"Hvala." namigne mi.Izađem iz auta i potrčim prema ulaznim vratima koja su bila otključana. Zašto ih nitko nije zaključao,ne znam.

"Hej."Harry je sjedio na stepenicama sa Zarom u krilu.

Zagrizem usnicu gledajući ga kako me promatra imajući istu onu facu kao i ja.

" Moja sućut. "ustane i stavi Zaru sa strane.

" Hvala."omotam ruke oko njegovog vrata te me on privuče još bliže sebi kad me stisne rukama oko struka.

"Tu sam." zgužvam prstima njegovu crnu košulju te mu namočim ramena slanim suzama.

"Drži me." kažem ispod svog glasa te on još jače stisne moje tijelo toliko jako da sam mislila da će mi rebra puknuti.No i da puknu znala bi da je to učinio zbog toga da se osjećam bolje iako bi završila u bolnici.

Poljubi moju kosu te me uhvati za bedra kad počnem gubiti ravnotežu i kontrolu nad svojim tijelom.

Naslonim lijevi obraz na njegovo lijevo rame te dišem u njegov vrat dok me nosi stepenicama prema mojoj sobi.

"Harry..." jedva progovorim njegovo ime zatvarajući oči zbog iscrpljenosti,žalosti i umora.

"Tu sam." osjećala sam kako mi se koža ježi dok skida odjeću sa mene.Pokrije me poplunom nakon što mi odjene njegovu majicu na druge rukave i stavi Zaru pokraj mene koja me grijala svojim krznom.

Zagrlim ju u nadi da ću zaspati i pustiti da mi se mozak odmori,no meni su se motale misli po glavi koje mi nisu dozvoljavale spavati.

Nije mi čak bilo niti hladno, a niti nešto pretjerano toplo u krevetu,jednostavno mi misli nisu dale da zaspim.

Možda zbog iznenadne odluke koju sam donjela.Možda zbog cjelokupnog događaja koji me potresao ili jednostavno nisam bila umorna iako nisam mogla imai oči otvorene.

Znam da će biti teško.Živjeti sa tim osjećajem krivnje,ali moram to učiniti pod svaku cijenu. Ne mogu biti više ovdje.

Sutradan vratim se iz grada sa velikim posterom nekoliko gradova napravljenom kao kolaž.
Ljubljana,Amsterdam,Bratislava,Beč,Milano i Lisabon.

Zalijepljepim ga na zid iznad stola te u vazu stavim umjetne tulipane.

Stavim naočale,zavalom se u stolicu za radnim stolom i uključim laptop.

Nastavim sa pisanjem knjige koju planiram izdati dok sam daleko.

Znam da je kratko i da se brzo mijenja ta scena sa sprovodom na drugu,ali mi je jako teško pisati takav nastavak.