The Book Writer ➳ h.s.

4.2. -You are not in love with her-

Ispružim noge dok sjedim na hladnom podu u čeliji sa nepoznatim ljudima koje su uhapsili na partyju.Gemma je nekako uspjela pobjeći,a za Jocelyn ne znam ni gdje je ni šta je.

Pogledam u zglobove na rukama te prijeđem preko plavih modrica koje su mi napravile lisice.

Tobyja smjeste u čeliju pokraj moje te on iste sekunde sjedne u kut pored mene.Odvajale su nas debele šipke.

"Do kad ostaješ?"

"Još 40 minuta." otvorim oči.

"Kako to?"

"Tata dolazi po mene." kimnem glavom i prođem rukom kroz kosu.Toby primi moju ruku te ispreplete naše prste.

"Po tebe barem ima netko doći." naslonim glavu na prljavi zid.

"Koliko sati si tu?"

"Bolje pitaj dana." zagrizem usnicu te ona pukne.Obložem krv jezikom.

"Koliko?"

"4."

"O jebem ti." jače stisne moju ruku te oboje pogledamo u policajca koji otvori moju čeliju i izvede jednu curu iz nje.Držao je moju ruku preostalih 35 minuta dok policajac nije došao po njega.

"Želiš da nazovem tvoje?"

"Nazovi Harryja."

"Koga?"

"Harryja Stylesa."

"Tražit ću broj na informacijama." kimnem glavom i zahvalim mu se.Mahne mi prije nego što izađe i nestane mi iz vida.

Ruke su mi ponovno bile hladne iako je bilo toplo,ali to je jednostavno tako,nisam pušila već 3 sata,spava mi se i sve smrdi po mokraći i alkoholu.

Promatrala sam kako vode ljude iz čelija van te sam uskoro ostala sama sa dvoje ljudi u čeliji,a uskoro i sa jednim dečkom.

Najgora stvar je u tome što je Harry bio u Berlinu te je treabo doći iz Berlina u London te je od mog hapšenja prošao jedan i pol dan.

Policajka otvori moju čeliju te mi pokaže da ustanem i dođem nje.Primi me pod ruku i zaključa željezna vrata,a onda me odvuče prema izlazu iz zatvora.

Nije bilo još puno ljudi u zatvoru koje su uhapsili,po većinu su došli roditelji ili prijatelji koji su uspjeli pobjeći policiji.

Harry je ljuto stajao naslonjen ramenom na zid u odijelu,bijeloj košulji i crnoj kravati.

Policajka me pusti te mi doda kartonsku kutiju u kojoj su bile moje stvari.

Harry ljuto odgurne vrata stanice te brzim korakom dođe do auta i otvori gepek.Stavim kutiju u njega i zatvorim ga.

"Koji je tebi kurac?!" počne se derati na mene.

"Jesi normalna?!"imala sam osjećaj da će njegova ruka završiti na mom obrazu.

" Odgovori mi!"ponovno vikne,ali toliko glasno da mi se cijelo tijelo zatrese.

"Nisam mislila da će doći!"

"Nemaš pojma kako si me osramotila!" lupi dlanom po autu.Okrenem se te krenem hodati,no primi me za ruku i odgurne me do auta.

"Pusti me." prošapčem na njegove usne,no njegovo tijelo se još jače stisne uz moje.Primi moje natečene zglobove te ih stisne tako da ispustim jauk.

"Zvali su me usred sastanka da me treba neki šmokljan na telefon jer mi je cura u zatvoru!"

"Šta želiš da ti kažem?Da mi je žao?Žao mi je Harry.Oprosti!"

"Ne deri se na mene." izusti kroz zube.

"Ne deri se ni ti!" otvori mi vrata auta.

"Ulazi." sjednem i prebacim lijevu nogu preko desne.Uobičajeno bi prvo zavezala pojas,ali ovag puta,vjerovatno da ga još više razljutim.

Uđe i zalupi vratima.Pogleda u mene sa malo manje ljutnje u očima vjerovatno zato što ga je izbacio na meni.

"Oprosti." tiho kažem.

"Zar misliš da će jedno oprosti riješiti sve probleme?" kaže sada smirenim glasom.

"Ne."

"Pa dobro misliš.Mogu ostati bez posla zbog tebe,a ako ne ostanem bez posla oduzet će mi od plaće."

"Nisam te trebala ni zvat.Nisi princ na bijelom konju koji je došao spasiti Matovilku."

"Aha.Znači sad nisam princ na bijeli konju,jel?Samo se sjeti onog puta kad sam te spašavao jer si popila tolike tablete i kad ti je išla krv na nos."

"Da me nisi spasio prvi put ne bi morao drugi i sada treći."

"Udarit ću te,šuti!"

"Usudi se." zakoči kao da se semafor odjednom stvorio ispred njega,a ne da tu stoji već nekoliko godina.

"Ne izazivaj me."prijeti mi kažiprstom.

" Kao da bi se usudio nešto mi napraviti,previše me voliš!"

"Istina." ponovno krene i za nekoliko minuta se nađemo na parkingu ispred njegove zgrade.

"Kamo ti to planiraš ići?" stane ispred mene i tako mi spriječi put kući.

"Hvala na prijevozu i na tome što si platio da izađem iz zatvora,prinče,ali sada ako nemate ništa protiv idem doma." otresito kažem te ga zaobiđem.

"Ovo je tvoj dom!" pokaže rukom na zgradu.

"Ne,nije.Samo znaj da si ti svoj upravo slomio." polako i smireno kažem, a onda nastavim hodati po cesti u prljavoj haljini i kutiji u rukama.

•Harry's P.O.V.

Bacim staklenu vazu na pod te stanem na staklo koje puca pod mojom težinom.

"Prokleta bila!" lupim šakom o komodu dok stojim na krhotinama stakla.

U ovom trenutku nisam znao volim li ju ili ju mrzim.

Mrzio sam se svađati sa njoj.Tijekom svađe se muškarac osjeća ponosno i onako pravo muški jer ga se žena boji,a na kraju ispadne da ne žena jača od muškarca i da je on slabić i da je jadan.

Ali ja sam ju volio.Bez obzira na sve.I bio sam ludo zaljubljen u nju.Nisam bio kao oni dečki da koji ostavljaju cure ako ne spavaju sa njima nakon 4 mjeseca veze ili tak nešto.Ne,ja imam plan za našu budućnost i ako ona kaže da plan se ostvaruje.

Ali nisi zaljubljen u nju.

Ako dok vičeš na nju tijekom svađe,tvoje grlo ne gori kao da si popio 6 duplih vodki jednu za drugom,nisi zaljubljen u nju.Ako te njezine oči ne mogu zaustaviti i natjerati da misliš što ćeš sljedeće reći,nisi zaljubljen u nju.Ako te njezin smijeh ne može natjerati da razmišljaš o tome što će biti ako ga više nikad ne čuješ, nisi zaljubljen u nju.Ako njezin glas ne može smiriti tvoje napadaje bijesa,nisi zaljubljen u nju.Ako njezin osmijeh ne može zaustaviti rad tvog srca i tvoja pluća zgužva tako da zrak ne može doprijeti do njih,ali se svejedno osjećati zdravo,nisi zaljubljen u nju.Ako kod skida odjeću sa sebe i ako najviše pažnje od tebe dobiva u tom trenutku,nisi zaljubljen u nju.

Hazzica moj sretan rođendan ♥