The Book Writer ➳ h.s.

5.5. -Will you marry me-

Ljudi su hodali sa uključenom bljeskalicom po gradu.Neki sami, neki sa prijateljem ili osobom iz obitelji,ali ja sam hodao sa ljubavi mog života.

Možda je smiješno govoriti tako o njoj,tako ju zvati,ali volim ju.Volim ju više nego sam sebe.

"Evo je." Hes pokaže prstom na Gemmu koja je zabrinuto stajala ispred banke.Ukočeno je stajala i nije se micala.Nije mijenjala nogu tako da jedna ima opterećenje, a jedna nema,nije prolazila rukom kroz kosu,nije popravljala odjeću. Bila je ukočena.

"Gemma?"poskoći na mjestu kad začuje Hesin glas kako doziva njezino ime.

Nekoliko sekundi gledala je u Hes,a nekoliko u mene i tako mijenjala pogled sa nje na mene i obrnuto.

I u jednom trenutku opet je bila ona stara Gemma sa osmijehom na licu i duhom punim života.

Čvrsto zagrli Hester kao da se nisu vidjele nekoliko godina,a onda ju pusti i pogleda u mene.Razočarano odmahne glavom,a onda primi Hester za ruku.

" Otprat ćemo te do hotela."Hes kimne glavom i okrene se prema meni.

"Koji hotel?"

" Luxury Suites."polako smo hodali mračnim ulicama sa mobitelima ispred nas kako bi mogli vidjeti gdje hodamo.Pod tim jakim svjetlom bljeskalice najbolje se moglo vidjeti staklo koje su pijanci razbili kad su opali na pod.

"Ne gasi bljeskalice." Hes nas opomene kad dođe struja,ali za 10 sekundi ponovno nestane i zavlada mrak.

"Koliko često nestaje struje?"

"Svaki drugi dan." Gemma se užasno bojala mraka.Još kao mala se bojala iz čistog razloga što ju nitko nije štitio od "čudovišta" koja su ju napadala kad bi legla u krevet. Nije imala tatu,a ja sam bio prezaokupiran igranjem nogometa i nabijanjem lopte o zid.

I od tad se boji mraka.Spava sa malim svijetlom kod vratiju kako bi vidjela ide li tko,ali najčešće zaspi sa upaljenim svijetlom te bi ga mama ugasila kad bi se ustala tijekom noći.

Na recepciji uzmemo ključ od njezine sobe te ju polako otpratimo do sobe.Čim uđe u sobu baci se na krevet.Hester joj skine Nike tenisice i baci ih na pod,a onda ju pokrije bež prekrivačem.Grmma zagrli jastuk i okrene se na drugu stranu,leđima okrenuta nama .Primim Hes za hladnu ruku i privučem ju bliže sebi kako bi bio siguran da neće ponovno nekamo otići.

Notki su joj bili nalakirani u tamno rozu boju te se boja na vrhovima notka ljuštila.

"Moram ti dati poklon za rođendan."tiho kaže dok smo u promatrali Gemmu,čekajući za zaspi.

"I ja tebi za Valentinovo."prokrene očima i zagrize ispucale usnice.

"Idemo.Moramo uhvatiti brod natrag do stana."povuče me za sobom.Tiho otvori i zatvori vrata hotelske sobe te se spustimo trčeći na recepciju hotela,a onda zadihtani izađemo van i ponovno pičnemo trčati.

Trčala je ispred mene tako brzo da sam jedva držao njezin tempo.Iako joj je kosa bila kratka lepršala je na vjetru. U jednom trenu uspori, sačeka da ju prestignem,a onda ponovno krene te me primi za ruku.Pogleda u lijevu stranu prije nego što me povuče preko ceste te pretrčimo preko mosta i spustimo se skliskim stepenicama do ruba kanala gdje nam je voda močila cipele.

Mahne kad vidi da se brod približava te on istog trenutka skrene u desno,zaustavi se pokraj nas za dvije minute.

Amsterdam,bez svjetla,mi se nije sviđao,ali inače je sladak i stvarno ima puno koje čovjek može pogledati.

"Koliko ostaješ?" sjednemo na klupicu u sredini broda jer su ostale bile zauzete.

"Još sutra."tužno kimne glavom dok je gledala u uličnu rasvjetu.Svijetlo joj je obasjavalo lice te se ponovno pojavila siva boja u njezinim očima iako su joj zjenice bile široke.

Na magičan način struja je došla kad smo ušli u hotel.

" Pođi sa mnom."primim njezinu hladnu ruku.

"Knjiga nije gotova."

"Hes,ljubavi,dođi natrag u London." spoji usnice u jednu crtu dok sam joj čvrsto držao njezine obraze u svojim rukama.

"Ne razumiješ.Moram napisati knjigu do kraja."

"Ljubavi..." pogladim njezinu kosu.Na nekoliko sekundi zatvori oči i dubok diše dok čeka da nešto kažem,no nakon toliko vremena traženja uživao sam u svakoj sekundi provedenoj s njom.

"Vratit ću se za tjedan dana." izusti nakon duge tišine.Bord ponovno stane i pokupi nove putnike.

"Ne.Vrati se sa mnom." odmahne glavom.Zatakne pramen moje kose iza uha i prođe palcem preko mojih usnica.

"Tjedan dana." zagrizem usnicu.Istina bilo je to dugo razdoblje,ali ako sam izdržao mjesec i nešto bez nje,izdržat ću i tjedan dana.

"Ali obećaj mi jednu stvar."

"Koju?"

"Da više nikad nećeš otići od mene.Hes,ne mogu te izgubiti.Ne ponovno.Ovih mjesec dana bilo je najgorih mjesec dana u mom životu.Počeo sam ponovno pušiti kako bi ublažio želju za tobom jer si uvijek mirisala na cigarete i tugu,pio sam jer sam želio zaboraviti da nisi pored mene i nisam spavao jer ne bi imao nekog pred sebe da me zagrli noću.Prozor mi je bio otvoren svaki dan,24/7 samo da bi tvoj miris izašao iz sobe,ali toliko je jak da je još uvijek tu.Kunem ti se da sam propao.Imao sam bradu od nekoliko tjedana i zgužvane košulje.Umirao sam iznutra.Više nikad ne želim proći kroz takvo što.Nisam dovoljno jak da nastavim život bez tebe." oči su joj se punile suzama dok sam držao ruku na njezinom koljenu,a jednu u džepu otvarajući crvenu kutiju.

"Obećajem."nasmijem se i duboko udahnem kako bi skupio neku snagu.Primim njezinu desnu ruku svojom lijevom i u istom trenutku kleknem na jedno koljeno i izvadim kutiju iz džepa.

Otvorila je usta najviše što je mogla te je pokušala doći do zraka.Treptajući,gledala je prvo u prsten pa onda u mene.

" Hester Céline McAdams..."zastanem i oboje se počnemo smijat.

"Saberi se!Pokušavam te zaprostit!" zagrize usnicu kako se ne bi ponovno počela smijati,a onda napravi ozbiljnu facu.

"Hoćeš li se udati za mene?"