2.9. -Hide-

2K 126 3
                                    

Nismo se micali iz bolnice puna tri dana.Mogli su nam opljačkati kuću bez problema jer smo samo jednom išli doma da se istuširamo.

Sjednem ma stolicu pokraj djedovog kreveta i u tišini slušam razgovore koji su se odvijali u sobi.

"Tyler?" pogledam u djeda te vidim da promatra ljude oko sebe,okolinu.

Brzo ustanem i dopustim baki da sjedne na stolicu kako bi bila što bliže svome mužu s kojim je provela dobrih 48 godina.

Baka i djed su bili kao oni relationships goals.Izdržali su tolike godine zajedno,voljeli se i imali petero djece.Nisu nikad odustali jedan od drugoga iako je bala imala amneziju te je zaboravljala neke stvari,ali nije zaboravila voljeti. Voljeti svog muža,djecu,unuke.

Sam je pozvao sestru koja je za nekoliko sekundi došla u sobu sa doktorom.

Morali smo izaći iz sobe kako bio napravio pretrage.Čim je izašao iz sobe okružili smo ga kao lešinari te smo očekivali njegov izvještaj.

"Ako će disati nakon 24 sata bez pomoći aparata postoji velika mogućnost da preživi." međusobno se pogledamo,a onda se nasmijemo te baka obriše suze.

Harry's P.O.V.

Bacam kamenčiće o njezin prozor te se čudim kakva sam ja budala zbog nje.Šta me spopalo da sve to radi.

"Što radiš tu?" proviri kroz prozor i skupi oči jer vjerovatno nije nosila leće.

"Dolazim gore!" brzo se popne po ljestvama koje su bile tu da bi se cvijeće moglo zamotat oko njih.

"Hej." kažem kad uđem u sobu.

"Trenutno te ne vidim pa te molim da mi nađeš naočale." nepomično je stajala na sredini sobe.Uzmem naočale sa noćnog ormarića te joj ih stavim.

"Bolje?" kimne glavom te ostavi poljubac na mom obrazu.

"Hvala." ode do prozora te ga zatvori.

"Djed se probudio." nasloni se na stol.Mogo sam vidjeti da je sretna zbog toga te joj se osmiejh pojavio na licu nakon 3 dana.

"To su super vijesti."

"Jesu." držali smo distancu jedan od drugog,ali se mogla osjetit čežnja.

"Tako si mi falio." zatrči se prema meni,skoči,omota noge oko mog struka dok ju ja držim kako ne bi pala.

"I ti meni." započne poljubac te ju zbog nagona i napaljenosti probijem uza zid.

"Auuu!" odvoji se od mene na nekoliko sekundi,a onda nastavi sa poljubcem.Obložem njezinu donju usnicu te ona malo otvori usta kako bi se naši jezici dotakli.

Nastavimo poljubac,ali meni dosadi lokacija za ljubljene te ju premjesim sa zida na krevet koji je bio uredno složen.

Negnem se iznad nje te spustim usnice na njezin vrat.Tiho zastenje te se nasmijem dok ostavljam maleni ljubavni ugriz na desnoj strani njezina vrata.

Zavučem ruku ispod njezine bijele majice te koji prati istražuju njezinu kožu koja se ježi zbog mojih dodira.

"Stani." primi me za ramena.Odmaknem se od nje i zaustavim sve akcije koje sam radio.Ona ustane te izađe iz sobe ostavljajući vrata za sobom otvorena.

Ustanem i krenem za njom no ona me pogurne natrag u sobu.

"Sakri se."zatvori vrata.

"Šta?!"

"Tata dolazi.Sakri se." pogleda u ormar.Brzo ga otvori te me zatvori u njega kad uđem.

Bilo je malo i mračno,no cijeli je ormar mirisao o njoj što me opijalo.

"Hester?" začujem Dylanov glas.

"Hej."

"Je li sve u redu?Kakva je to buka bila?" na sekundu zažmirim i nadam se da će naći dobar izgovor.

"Zabila sam se u zid dok sam išla iz kupaonice.Nisam imala naočale."

"Čorava." prokomentiram u sebi.Vrata se zatvore no ostanem još dvije minute u ormaru kako bih bio siguran da je otišao.

"Zabila si se u zid?" prokrene očima.Legne na krevet te se pokrije poplunom.

"Ima mjesta za mene?"

"Ne,predebeo si." okrene se tako da joj ne mogu vidjeti lice.Izujem čizme i odlozim ih pokraj kreveta kako bih se barem pet minuta pomazio sa njom dok ne zaspi.

Na kraju su tih pet minuta ispale cijelu noć te sam se probudio ujutro sa grčem u lijevoj ruci kojom sam ju grlio cijelu noć.

"Nisam mislila da ćeš ostat."

"Ni ja." nagnem se nad nju da ju poljubim no izmakne se.

"Prvo idem oprat zube." ustane te otrči u kupaonicu kako bi oprala zube.

"Ne misliš valjda da ćeš proći bez pranja." prokrenem očima te ustanem iz toplog kreveta.

Operem zube njezinom starom četkocom te se vratim u sobu.

"Van." prigušeno poviče kad uđem u sobu dok mijenja grudnjak.

"Zar ne smijem škicnuti?"prekrije grudi lijevom rukom dok desnom baca bijelu majicu u mene.

" Van."zatvorim vrata te se vratim natrag u kupaonicu jer nisam imao ništa bolje i pametnije za raditi od toga da ju čekam na rubu kade dok se ne odjene.

Ušao sam natrag u sobu nakon 7 minuta čekanja jer sam bio nestrpljiv.

I dok sam ju gledao u onim crnim hlačama poderanim na koljenima,u kojima joj noge i guzica dolaze do izražaja shvatio sam da je savršeni spoj kaosa i ljepote,svetice i ološa.

I ja sam bio zaljubljen u nju.

Jedino pitanje.Kako je ona mogla biti zaljubljena u mene?

"Hes?"

"Hm?"obuvala je čizme.

" Kako to da si se zaljubila u mene?"

"Zato jer sam ja nevidljiva cura koja pada za dečke koji sijaju kao zvijezde."

"Šta ja sijam kao zvijezda?" sjednem na stolicu.

"Ne.Više kao mjesec." nasmijem se jer sam bio zadovoljan njezinom usporedbom.

"Zar to nije čudno?"

"Što?"zbunjeno ju pitam.

" Kako se običan stranac može pretvoriti u osobu o kojoj ne možeš prestati razmišljati."nasmijem se dok promatram kako stavlja leće.

"Taj stranac trebam biti ja?" kimne glavom i nastavlja se spremati za školu.

"Odvest ću te." bila je gotova za manje od 5 minuta te smo izašli na hladan zrak.More je glasno lupalo pijesak na plaži.

"Volim te."

"I ja tebe." krene izaći iz auta,ali ju zaustavim.

"Ako te mama pozove na razgovor,sve će biti u redu.Nemoj se brinuti.Okay?"kimne glavom i poljubi me u obraz,a onda izađe iz auta i jako zalupi vratima.

The Book Writer ➳ h.s.Where stories live. Discover now