The Book Writer ➳ h.s.

6.6. -Running away-

Prevrtao se,komešao,poskakivao i nešto gunđao dok je pokušavao naći savršenu poziciju za spavanje.

Naravno da se to odužilo.Lupim na nogom o njegovu kako bi barem na kratko prestao.

"Čemu to?"

"Smiri se.Moram spavat."poljubi zube i upali svjetlo.

"Znaš što mi nije jasno?"

"Trenutno me nije briga."stiskala sam oči kako ne bi umrla.

"Ako smo zaračeni već dvije godine,zašto toliko dugo čekamo sa svadbom i svime?"

"Ako si sa mnom tri godine mozeš čekat još jednu da me zoveš ženom."

"Ne mogu."okrenem se prema njemu.

"Razgovarat ćemo ujutro."

"Hes, moramo sada razgovarati to tome."ljutio preokrenem očima.

"Moraš na posao sutra.Okreni se i spavaj.Jutro je pametnije od večeri."pokrim se dekom preko glave.

"Meni nije važno koje je doba dana kad sam sa tobom.Hessie,moramo pričati o svadbi.Moramo se vjenčati."provirim glavom kad čujem novi nadimak koji mi je nadjenuo.

"Vjenčat ćemo se."

"Sljedeću subotu,ne za godinu dana."ostala sam iznenađena.Ustanem se iz kreveta i svežem kosu u rep.

"Od kud sve ovo?"

"Moj biološki sat otkucava."prekrižim ruke na prsima dok ga promatram kako leži u krevetu potpuno gol.Pravo čudo je to što već 8 mjeseci nije napravio nikakvu novu tetovažu.

"Sprdaš me?Spadaš ženski rod?"namršti se.

"Ne.Naravno da ne."izađem iz sobe,no on krene za mnom.

"Oprosti."ignoriram ga.Uhvati me za struk i naglo okrene prema sebi.Sagne se i svoje rame stavi na moj trbuh i jednu ruku primi svojom,a potom me podigne.

"Spusti me."zarežim na njega.Otvori staklena vrata koja su vodila na balkon te me spusti na hladne pločice i zatvori vrata.

"Harry!"lupala sam dlanom po staklu.Nije ležao na trosjedu kao nekad kada bi me zatvorio i nije stajao sa druge strane stakla i smijao mi se dok sam histerično lupala po staklu.

Pločice su bile hladne te je to tjeralo moje cijelo tijelo da se stisne i ugrije.Karirana košulja koju sam uzela iz ormara nije bila dovoljna da zagrije moje tijelo.

Najgora stvar je bila ta što on nije imao nikakvu stolicu na balkonu.Nikad nije sjedio dok je pušio.Bilo je naslonjen na ogradu ili je samo stajao sa cigaretom u ruci.

Nije prestao pušiti.Iako je obećao.No ipak,ne znam kako bi ga mogla prepoznati u gomili da nema taj specifičan miris koji se osjeti na kilometre.Miris duhanskog dima i parfema.

Spustim se i sjednem na hladne pločice.Približim noge prsima kako bih se ugrijala.

Nježnijim poljupcima sam dočekala prve zrake sunca.

"Makni se."odmaknem se od njega.

"Pazi."primi me za struk kako ne bi opala sa kreveta.Vjerovatno me donio preko noći kako bi se iskupio.

"Moram na pasao."

"Idi."okrenem glavu na drugu stranu kako ga ne bi morala gledati.Legne na moja leđa tako da ih njegova prsa dodiruju i oduzima mi dah. Miče pramenove kose sa mog lica.

"Hoću doma."glas mi je bio kao od djeteta koje ima 4 godine.

"Odvesti ću te."zategnem rep i samo navučem prve hlače do kojih sam došla i ostanem u košulji.Operem zube i uzmem torbu dok obuvam crne natikače.

Tijekom vožnje je šutio.Igrao se usnicom cijelu prokletu vožnju. Čak nije niti pjevušio pjesme na radiu.

"Imate goste?"parkira iza srebrnog Volva.

"To je mamin auto."duboko udahnem.

"Želiš da idem s tobom?"kimnem glavom i pogledam ga u oči. I na trenutak zaboravimo da sam ostala zaključana na balkonu pitaj Boga koliko dugo.

•Harry's P.O.V.

Primila je moju ruku sekundu prije nego što smo zakoračili u kuću.

"Hester?" njezin tata se naviri u hodnik.Mogla se vidjeti iscrpljenost i umor na njegovom licu.

"Zašto si ju pustio u kuću?"prošapće i stisne se uz mene.Dylan se vrati natrag u dnevni boravak gdje je na kauču sjedila njezina mama,nama okrenuta leđima.

Polako je ustala i sporo se okrenula prema nama.

"Bok Hester."Hes se ponovno stisne uz mene kako bi se osjećala malo ugodnije.

"Harry,ako bi mogao ostaviti nas nasamo."obrati mi se njezina mama.

"Ne bi mogao.Harry je dio obitelji i pred njim nema nikakvih tajni."odbrusi joj.

"Zaračeni su."Dylan joj objasni.Ostane šokirana.

"Koliko dugo?"

"Dvije godine."kažem. Hester sjedne na stolicu dok ja stanem iza nje.

"Vidiš Hester,ljudi ponekad znaju napraviti pogrešku i ne mogu ju ispraviti."Dylan započne razgovor.

"Kao na primjer?"

"Tvoje zaruke sa njim."njezina mama upre prstom u mene.

"Da se nisi usudila govoriti da su zaruke pogreška.Druga najbolja stvar koja se dogodila u mom životu."namrštim se.

"Koja ti je prva?"zainteresirano pitam.

"Kad ju je tata izbacio iz kuće. "počne se smijati i kad su se naši pogledi sreli ja sam joj se pridružio.Bez obzira na ozbiljnu situaciju,uvijek je svojim osmijehom natjerala osmijeh na moje lice.

"Dosta."zadere se.

"Mama se vraća natrag."Hes je treptala neko vrijeme,a onda pogledala u mene.Stavim ruke na njezino ramena i nježno ih stišćem kako bi se opustila.

"Ako se ona vraća,ja odlazim."ustane sa stolice i otrči stepenicama u svoju sobu gdje se zaključa.

"Ne ideš nikamo!"njezina mama je lupala po zaključanim vratima.Dok sam iz prizemlja slušao buku koju je nesložna obitelj proizvodila,dobio sam poruku.

Čekaj me u autu.

Izađem iz kuće i sjednem u auto.Prstima sam lupao po volanu kako bi ubio dosadu.Bacila je ruksak i mali kofer kroz prozor,a potom je i se i sama bacila i dočekala na noge.Uzme stvari i stavi ih u gepek,a onda uđe i primi moje obraze te me poljubi najjače što je mogla.

"Imaš plan?"pitam ju dok sam vozio prema poslu.

"Da imam plan,ne bi bila ovako uzrzjana."ispreplete naše preste.

Neko vrijeme sam razmišljao o njezinom bijegu.

"Ostavit ćeš me na poslu i otići ćeš u vikendicu."smrzne se na sekundu.

"Ne znam doći do tamo."sparkiram se ispred zgrade i izađemo iz auta.

"Bit ću cijelo vrijeme na liniji."poljubim njezino čelo i dam joj ključ od auta,a potom i ključ od stana uz koji je bio ključ od vikendice i još kuća.