The Book Writer ➳ h.s.

6.7. -Forever together-

Prošli nastavak je trebao biti puno duži,ali sam izgubila volju za životom,ali sam ipak objavila tako kratko i nadam se da mi opraštate.

DavinaAnthony piše jednu prekrasnu priču o jednom od najzgodnijih nogometaša svijeta,Robertu Lewandowskome.Priča je savrsena i stvarno zaslužuje više pažnje nego što dobiva.

Vikendica je bila jedino mjesto na kojemu me ne bi tražili.Istina da je bila Bogu iza nogu,ali nije mi ni palo na pamet da nastavim živiti s mamom.

Bilo je drugačije dok smo bili samo ja i tata.Nikad se ne bi svađali,išli bi zajedno kupovati slatkiše i sve šta nam je trebalo za kuću i vratili bi se nakon 4 sata bez da nam itko kovoca.

Bili smo složni.

Ali čim je mama došla natrag,ta sloga je nestala.Kao da je pala u vodu i potonula.

Kvaka na vratima se trebala promijeniti jer sam vrata otključavala dobrih 5 minuta.Da je Harry tu ne bi se morala mučiti sa svime.

Uđem u vikendicu i bacim torbu na kauč preko kojeg je prebačena bijela plahta.

Prašina je bila po svuda.Zadnji put smo bili tu prije dvije godine.Bilo je neopisivo neugodno biti tu sama.Bilo tko je mogao naići.

Svijetlo u kuhinji nije radilo i voda nije tekla.Tek se koja kap skliznula kroz slavinu i odlutala u odvod.Ali i ta kap nije bila čista i pitka.

Signala nije bilo tako da nisam mogla nazvati Harryja kako bi ubila dosadu,a i nisam mogla ići na Tumblr ili Twitter.

Maknem plahtu sa kauča i legnem na njega.Tapkala sam vrhovima noktiju po naslonjaču.

Krenula sam u 5 prema gradu kako bi išla po Harryja.Kad sam ušla u njegov ured ispričala sam mu sve što se zapravo ne radi u vikendici.

"Barem ti sad neće biti dosadno kad sam ja došao."poljubi moje čelo.

"Gospodine Styles..."odmaknemo se jedan od drugoga kada se drvena vrata otvore.

"Oprostite."mlada cura u uskoj suknji je stajala na vratima,odmjeravajući,prvo Harryja,a potom mene.

"Reci."popravila je svoje naočale i skrenula pogled sa Harryjevih prsiju.

"Došla sam po papire z-za sutrašnji sastanak."muca.Harry prođe rukom kroz kosu i sagne se kako bi iz zadnje ladice dohvatio papire.Naravno da se morao nagnuti preko stola.

Odužilo se to njegovo traženje.Nekoliko sekundi sam gledala u Harryjevu stražnjicu,a onda sam pogledala u curu koja je također gledala u nju.

"Jesi našao više?"uspravi se i prvo pogleda u mene,a onda pruži papire curi koja je ostala stajati na mjestu iako smo mislili da je otišla.

Približio mi se i stavio ruke oko mog struka i poljubio me.

"Mislim da se nećemo vjenčati."promrmlja dok je hvatao zrak.Začujemo glasno zatvaranje vratiju.

"Otkazuješ zaruke?"odmaknem se od njega.

"Ne."pokuša mi se približiti,ali svaki njegov korak prema meni napravi distancu pošto sam se ja kretala unatrag.Sve dok nisam dotaknula zid i glavom dotakla sliku tako da je pala i razbila se.

Komadić stakla mi je porezao zglob.

"Jučer si htio da se vjenčamo u subotu,a danas pak ne želiš."

"Mislim da će kada svećenik kaže onu rečenicu ako netko ima nešto protiv ovog braka,neka kaže sad ili neka zauvijek šuti tvoji mama i tata biti prvi koji će nešto reći."

"Tko kaže da ćemo ih zvat."vragovasto se nasmije.

"Ne želim biti u vikendici."pogledam u zglob iz kojeg je tekla velika količina krvi.

"Zašto?"

"Strah me biti tamo."preokrene očima kao da ga nije briga za to što ću biti sama u toj prokletoj kući u kojoj nema vode.

"Želiš natrag doma?"ko iz topa se zaderem ne.

"Nema šanse. "

"Onda?"slegnem ramenima i prekoračim staklo.

"Gdje te porezalo?"

"Kako znaš da je?"dignem lijevu nogu u zrak i pokažem mu posjekotinu na zglobu.

"Emillia!"otvori vrata i zadere se.Ona djevojka ponovno uđe u ured.

"Molim te pronađi čistačicu i reci joj da početi ovo."ona kimne glavom i izađe.Harry odjene sako i popravi kravatu.

"Trebaš flaster?"pita tiho.

"Da."izvadi veliki flaster iz prve ladice i primi moju nogu.Stavi ju na stol te stavi maramicu na posjekotinu kako bi upila krv.Zalijepo flaster preko toga i namigne mi.Spustim nogu i krenem prema izlazu te on jako udari moju stražnjicu.

"Koliko puta sam ti rekla da ti ne radiš?!"lupim ga.

"Neodoljiva si."spustimo se stepenicama te on uhvati za ruku.

"Pogodi tko me zvao danas."pita me prije nego što sjednemo u auto.

"Barbara?"odmaknem glavom.

"Ne.Ali kad smo već kod nje,trudna je."

"Bit ćeš ujak!"kimne glavom ponosno dok se smije.

"I ti ujna."nasmijem mu se.

"Pogađaj dalje."razmišljala sam dok je sporo vozio.No nitko mi nije padao na pamet.Ali baš nitko.

"Predajem se."

"Moj bivši šef."pogledam ga u nevjerici.

"Šta želi?"

"Ponudio mi je posao na istom mjestu.Ako ga prihvatim posao u roku od 5 dana,imat ću veću plaću."kimnem glavom.Stavi ruku na moje bedro i polako ju je podigao prema gore.

"Šta ćeš sa faksom?"tiho pitam dok promatram njegovu kako "neprimjetno" putuje.

"Odustati ću."primim ga za ruku i navedem ga da pogleda u mene.

"Ako odustaneš,nema natrag."

"Znam,ali neće mi trebati fakultet ako ću zauvijek biti na onom mjestu."

"Šta ako firma propadne?"

"Neće propasti.Tvrtka posluje već 127 godina."duboko udahnem.

"Zar ne želiš da prihvatim posao?"u mojim očima se mogla vidjeti tuga i očaj.

"Zašto?"nisam mu morala odgovoriti da bi znao odgovor.

"Prihvati ga."promrmljam.

"Ne,reci mi zašto ne želiš da ga prihvatim."

"Želim!"

"U čemu je problem?Meni je dosta življenja na maloj plaći i da jedva sklapam kraj s krajem.Imaš li pojma koliko je prošlo vremena od kada sam ti zadnji put priuštio nešto lijepo?U Amsterdamu,taj prsten."duboko udahne.

"Ne možeš novcem kupiti ljubav,Harry.Nisam se zaljubila u tebe zato što si me na prvi spoj odveo u najskuplji restoran u gradu ili zato što su mi kupovao stvari koje imaju potpis.Volim te jer si drugačiji."

"I ja tebe volim."

"Nisam gotova.Ako toliko želiš uzmi taj posao,ja ću biti sretna ako ćeš ti biti sretan sa time što radiš. Ako tvoje srce kaže da ona idi i prihvati ga."

"Trenutno si ti moje srce,a ti kažeš ne."stavim ruku na njegovu,koja je bila na mjenjaču.

"I sad ti kažem da ga uzmeš.Ja ću biti tu da te podupirem u svemu.Svaki dan do kraja života. I svaki dan ću te voljeti i na samrti bi dala zadnji dah samo da ti kažem da te volim,zadnji atom snage bi dala da te poljubim.Bit ćemo jedno,Harry.Ako ti padneš i ja padam.Ako se ja ustanem,ustaješ i ti.Morat ćemo naučiti živjeti kao jedna duša."stane na semaforu.

"Jesi pripremala govor?"okrene se prema meni i pita me prije nego što spoji naše usnice u savršeni poljubac.