Merius

189 9 21
                                    

Gledala sam unaokolo u uništene zidine staroga zamka, čija se fasada rušila sa zidova istog, uništavajući mu nekadašnji veličanstveni sjaj. Stara kapija je bila zagržala, još malo pa će se raspasti. Ovo je Merius? Izgleda veoma raspalo. Mada, ipak je prošlo puno vremena od kada je neko živeo u ovom Kraljevstvu. Osećala sam neverovatnu jezu u svom telu, verovatno od ovog zastrašujućeg mesta.

 Osećala sam neverovatnu jezu u svom telu, verovatno od ovog zastrašujućeg mesta

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.


"Idemo unutra?" Upitala me je Laverna.

Pogledala sam prema njoj "Idemo. Tamo se nalazi mapa" zaplivale sam prema ogromnoj gvozdenoj kapiji, koja je predstavljala ulaz u kraljevstvo.

Čudan osećaj je nastanjivao moje telo, srce mi je lupalo kao ludo, verovatno zbog čudne aure koja se osećala na ovom mestu

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Čudan osećaj je nastanjivao moje telo, srce mi je lupalo kao ludo, verovatno zbog čudne aure koja se osećala na ovom mestu. Osećala sam jaku magiju, samo ne mogu da odredim odakle dolazi. Ali, sigurno dolazi od mape. Možda... Stale smo ispred ogromnih metalnih vrata. Da li su zaključana? Niko vekovima ne živi u ovom zamku, sigurno su otvorena. Stavila sam ruku na vrata, a zatim ih polako gurnula. Uz glasan škriput su se otvorila, otkrivajući mračnu prostoriju. Bila sam u pravu, ipak nisu bila zaključana! Provirila sam glavu kroz vrata, zagušljivi vazduh i prašina koja se skidala sa zidova se nalazila u vazduhu, činaći ga zagušljivijim i težim za disanje. Polako smo ušle unutra, strah i jeza su mi celom dužinom tela od mračnih senki koje su prekrivale uništene zidove zamka. Tama je gutala ovo prostoriju, a zajedno sa njom i nas. Biće nam potrebno svetlo.

"Potrebno nam je svetlo" rekla sam gledajući u totalni mrak koji je vladao u ovoj prostoriji.

"Pa, možemo to srediti" nasmešila mi se Oksilija "Magicis lumina, haec illustrant arce" izgovorila je i duž celog zamka su zasijale magične kugle svetlosti koje su obasjale ceo hodnik.

"Zadivljena sam" nasmešila sam joj se i klimnula glavom "Hajde sad. Moramo da pronađemo tu mapu."

"Zamak je ogroman" Laverna je zatvorila vrata "Kako ćemo je pronaći? Trebaće nam večnost za tako nešto."

"Elfina, mogla bi da pitaš Roksanu za pomoć" pogledala me je Rea "Ipak je ovo bio njen zamak, a ti si povezana sa njom. Mogla bi da pokušaš."

"U redu" slegnula sam ramenima "Roksana! Da li si tu? Treba nam tvoja pomoć. Molim te, gde se nalazi mapa?"

Dubina OkeanaWhere stories live. Discover now