Čuvar

201 9 30
                                    

Silvio P.O.V.

Tog dana, nakon što mi je kraljica Suelita poverila zadatak da pronađem njenu kćerku, uputio sam se prema biblioteci. Verovatno neko od njenih prijateljica zna gde je ona otišla. Ako pronađem njih, pitaću ih gde se nalazi Elfina. Ali, šta da radim ako ne znaju?
Kopao sam po umu, tražeći bilo koje rešenje, koje mi može pomoći da pronađem Elfinu.
Ni jedna ideja mi nije padala na pamet. Odjednom, osetio sam neku vrstu bola, kako tupo probada moje telo. Borio sam se za vazduh, stavio sam ruku na srce i čvrsto stegnuo pesnicu. Nokti su mi se zaranjali i kožu, koja je na zglobovima prstiju poprimila belu boju. Tupo sam udario o tvrdi pod, tama je počela da me opkoljava i vuče sa sobom. Pritisak u glavi mi je postao nepodnošljivo bolan. Zatvorio sam oči, i prepustio sam se tami, koja me je vukla dalje od belog sveta.

* * *

Umorno otvaram svoje kapke, a potom pogledom šaram po mestu u kom se nalazim. Izgleda kao neka čudna šuma, mračno je i veoma jezivo, tako da mi se svaka dlačica na telu nakostrešila. Gusto drveće stvara mračne senke, koje svojom pojavom, potiskuju svetlost iz postojanja. Ali, zašto se nalazim u ovoj šumi? Gde se nalazi ova šuma, uopšte?

"Upomoć! Pomozite mi! Bilo ko! Pomozite mi!"

Začuo sam tihi, nežno glas, kako uplašeno viče i doziva pomoć. Glas mi je veoma poznat. Odjednom, niotkuda, ispred mene se stvorio crni tornado koji je svakim trenutkom postajao sve veći i veći. Odakle se on stvorio?! Pobesneli vrtlog vetra, uvlačio je u sebe sve što se nalazilo u njegovoj blizini.

"Upomoć!"

Tada sam ponovo začuo isti glas od malopre. Nemoguće! To je Elfina! Ali, šta ona radi ovde? I kako je za ime sveta, dospela u taj tornado?

"Elfina?" Dozvao sam je uspaničeno "Da li si to ti? Šta se desilo? I kako si zaboga dospela u taj tornado?" Glasno sam vikao, talas straha je izlazio iz mene.

"Silvio?" Njen glas je zvučao zbunjeno, ali je odmah zatim postao mekši "Morgana. Ona mi je ovo uradila. Molim te, dođi da me izbaviš. Ali, nemoj reći mojim roditeljima ništa, dođi sam. Molim te. Potrebna mi je tvoja pomoć!"

Morgana joj je ovo uradila?! Ali, zašto?! Gde se nalazi ovo mesto?

"Gde se nalaziš?" Upitao sam, panika mi se postepeno širila telom "Dolazim! Ne brini, spasiću te! I neću ništa reći tvojim roditeljima."

"Šuma Straha" rekla je kroz dah "Požuri!"

Nakon njenih reči, tama i umor su ponovo počeli da me okružuju. Pokušao sam da se borim protiv njih, želeo sam još malo da komuniciram sa Elfinom. Ali, nisam mogao. Sklopio sam svoje kapke, dopuštajući tami da me proguta i odvede dalje od moje voljene.

* * *

Polako otvaram svoje oči i pogled mi zastaje na belim zidovima prostorije u kojoj se nalazi. Šta se to desilo? To je bila vizija. Elfina?! Ona je u nevolji, moram da joj pomognem. Pokušavam da ustanem, ali ne mogu, nemam snagu koja mi je potrebna. Srušio sam se kao drveni štap na krevet.

"Nemoj da ustaješ, Silvio. Jako si se udario" začuo sam tihi ženski glas kako govori, okrenuo sam glavu i nadomak mene je sedela Elfinina prijateljica, Rea.

Dubina OkeanaOù les histoires vivent. Découvrez maintenant