School for Supernaturals

Petnaest

~Petnaest~

"Brže! Morate trenirati brže i jače. Ovakvim tempom nigdje nećete stići!" Profesorica obrane je patrolirala dvoranom koja je bila prepuna zadihanih tijela i umornih uzdaha. A i znoja, moram priznati. Bilo je zagušljivo i prošlog mjeseca je samo nekolicina nas uspjela izdržati ekstremne treninge svaki dan. Moramo se pripremati za misije. Za sada Mason, Leslie i ja idemo na misiju 'Škola za Nadnaravne'.

"Ne mogu više Masone." Bacila sam se na pod uz glasan uzdah. Stvarno nisam mogla više. Noge su me upozoravale da će otkazati, a glava mi je bubnjala. Mišići su mi se trzali i kada sam sjela.

"Daj, Pany! Izdrži još petnaest minuta." Mason je čučnuo preko puta mene i šapćući je vikao na mene. Ako je to uopće moguće.

"Ne mogu! Nisam svemoćna i ovo je već previše za mene. Nisam sigurna da je ovo za mene." Rekla sam i pogledala u pod.

"Što to govoriš, Pany!? Kako misliš nije za tebe? Pa ti si najbolja iz svoje grupe, a i iz cijele tajne škole. Nema šanse da ovo nije za tebe." Mason je rekao dok su mu oči isijavale radost. Ovo je njemu puno značilo i godinama se bavi ovakvim stvarima.

"Pany! Kraljica vas je tražila u svoje odaje. Kaže da je jako važno." Profesorica obrane me značajno pogledala. "I vas Masone." Rekla je i vratila se poslu.

"Što misliš, traži li nas zbog misije ili zbog naših hobija?" Mason je požurio ispred mene.

"Bili smo prezauzeti za naše hobije." Zahihotala sam se i potrčala za njim.

"Govori u svoje ime." Mason me pogledao s podsmijehom i potrčao naprijed.

"Kreten." Promumljala sam sebi u bradu i nastavila hodati.

Mason je već stajao ispred kraljičinih odaja i popravljao odjeću. Čudno. Nikada to ne radi. Možda je dobio val inspiracije: 10 najbržih stvari kako učiniti da vas Pany ubije. Savršeno!

"Čuo sam to." Rekao je okrenut vratima i nabacio onaj svoj osmijeh koji, na svu sreću, više ne pali kod mene.

"Bila si mi draža kada bi se cijela izgubila u mom prisustvu."

"Ti dani su gotovi Masone. Pomiri se s tim." Lagano sam ga laktom udarila u rame i ušla u majčine odaje. 'Glamurozno kao i uvijek.' Pomislila sam dok sam hodajući promatrala majku kako je stajala okrenuta prozoru i bila u svom svijetu.

"Majko? Tražila si nas." Oprezno sam rekla.

Trznula se kao da sam je prekinula u dubokom razmišljanju. Okrenula se, a lice joj je bilo zamišljeno i zabrinuto.

"Da..." Uzdahnula je i pogledala me. "Tražila sam vas. I sami znate da nam preostaje još samo jedan dan zajedno i da ću vas prekosutra poslati na misije. Sve vas." Značajno me pogledala. "Pany, tebi je određena misija Škola za Nadnaravne kao i Leslie i Masonu. Večeras, na zadnjoj zajedničkoj večeri, ću svima vama podijeliti podatke o osobama koje morate pronaći. O ostalome ćete biti obaviješteni na večeri. Za sada ste slobodni." Okrenuvši se dala nam je do znanja da je za nju ovaj razgovor završio.

_____________________________________________________________________

"Zar stvarno moram nositi ovo?" Žalila sam se Leslie koja je na sve moje pritužbe samo potvrdno klimala glavom. Mislim da me nije niti slušala.

"Slušaš li me uopće?"

"Hm? Naravno. Žalila si se na haljine. Uobičajeni razgovori. Ništa strašno Pany, i ovo ćeš preživjeti." Uvijek se izvuče.

"Požuri sa sređivanjem jer imamo još pola sata." Značajno sam rekla Leslie. Kao da sam ja ovdje problem. Jesam li?

"Već!? Ok, sada stvarno trebamo požuriti." Zagledala se u sat i brzinom munje krenula u svoju sobu.