School for Supernaturals

Četrdeset i dva

~Četrdeset i dva~

I evo mene s još jednim nastavkom. Nadam se da ćete uživati...

_________________________

     "Call?" glas mi je zadrhtao dok sam opčinjeno zurila u njega. Otkud on ovdje?

     Prelazila sam pogledom niz njega; nosio je crne uske traperice i pripijenu crnu majicu. Lepršava plava kosa mu je bila uzdignuta u savršenu frizuru. Kvragu, izgledao je predivno. Znala sam da me ostavio kad sam ga najviše trebala, znala sam da me povrijedio, ali u dubini svog srca još su se skrivali oni opijaući osjećaji prema njemu. Sve ono što sam osijećala prema njemu odjednom se vratilo na površinu.

     "Oh Bože, mislila sam da si zauvijek nestao", ispustila sam izdah olakšanja i usne razvukla u široki osmijeh. "Tako mi je drago što te vidim."

     Krenula sam polaganim korakom prema njemu u namjeri da ga zagrlim kao nikada prije, ali njegov arogantni smiješak me ukopao u mjestu.

     "Skoro sam zaboravio koliko znaš biti naivna ponekad", ledeno se osmijehnuo i zabio ruke u džepove polako mi se primičući.

     Ustuknula sam zbunivši se u trenu. "Došao si ovdje da nam pomogneš, zar ne?" upitala sam suzivši pogled.

     Nastavio mi se približavati bez odgovora, a ja sam osjetila kako je Rochellin stisak popustio te mi je pogled skrenuo na nju.

     Odmaknula se od mene nekoliko koraka i stala u borilački stav spremna na obasnu borbu ako je potrebno.

     Call je svoj prodoran pogled prebacio na nju i licem mu je proletjela nekakva grimasa te je tada prasnuo u smijeh. "Ah, ti si ta Rochelle, ha?" upitao ju je odmjerivši je s bezobraznim smiješkom na usnama, "Ona koja je izdala vlastitu prijateljicu?"

     Rochell je opasno siknula i prostrijelila ga pogledom. "Zovem se Rochell, majmune i da, ta sam", rekla je zamahnuvši kosom.

     Call se slatko nasmiješio pogledavši prema podu. "Nitko ne razgovara tako sa mnom", podigao je pogled u kojem nije bilo niti trunke onog Calla kojeg sam ja poznavala. U očima mu se ocrtavala čista mržnja i zlo.

     Zaustila sam da nešto kažem, ali on je u hipu podigao ruku i odbacio Rochell u zid. Ispustila je bolni uzdah i pokušala se osloboditi kao nekakve sile koja ju je držala prislonjenu uza zid visoko iznad tla.

     "Što to radiš!?" kriknula sam na Calla koji je bio usredotočen na Rochell. "Pokušavaš je ubiti?" u nevjerici sam upitala, "Jer ako jesi..."

     "Stani u red", Rochell je prosiktala nogom otkačivši baklju sa zida te je zavitlavši u Callovu smjeru.

     Jednom kad se baklja našla u zraku kao da je netko uključio slow motion. Baklja je jurila zrakom bacajući treperava svjetla na zidove ćelije. Callu je popustila koncentracija dovoljno da mu Rochell uzvrati svojim dobro uvježbanim moćima i zvizne ga bakljom u glavu. Call se skljokao na tlo uz prigušen udarac. Ja sam samo nijemo stajala i gledala ovu predstavu oko sebe.