School for Supernaturals

Trideset i osam

~Trideset i osam~

Hello, ljudi! Znate i sami da mi je žao što nisam postavljala i što sam vas ostavila da čekate, ali raspored mi je pretrpan i stvarno nisam imala vremena za pisanje. Imala sam ispite skoro cijeli tjedan i slijede još dva prije ekskurzije. Nadam se da razumijete. Znate da vas volim.
Evo vam jedan malo kraći nastavak u kojem se otkriva štošta i voljela bih pročitati vaše usputne komentare.

_________________________
Pany' s P.O.V

"Pany, stvarno bih te lijepo zamolila da već jednom digneš to lijeno dupe i počneš se spremati", rekla je Maggie hineći smirenost dok sam ja ležala izvaljena na, nekoć mom, krevetu u Školi za Nadnaravne i snuždeno gledala u strop.

Ali, naravno, nitko ne zna da je ovo bila tvoja soba, stoga smiri hormone. Ti si samo rodbina, sjećaš se?

Naravno, kako bih to mogla zaboraviti.

"Što je s njom?" upitala je Coline.

"Ne znam, Coline", Maggie je uzdahnula, "stvarno ne znam."

Kvragu, Pany, moraš se trgnuti! Ponestaje ti vremena, a i sama znaš što će se dogoditi ne pokreneš li se! Pany, slušaš li ti mene?! Pany...

I to je bilo to. Više nisam mogla čuti Rochell, a to mi se u ovom trenutku i nije činilo baš tako loše.

Rochell' s P.O.V