School for Supernaturals

Četrdeset

~Četrdeset~

Prolazila sam kroz jaaako živcirajuću blokadu i već sam par puta krenula pisati nastavak, ali me jednostavno nije išlo. Jako mi je žao što ste čekali skoro više od mjesec dana, zapravo nemam pojma ni koliko je prošlo, ali u svakom slučaju, žao mi je. Ima li nade za mene?
_________________________

Polagano sam pokušala otvoriti oči, koje kao da nisam otvarala mjesecima. Kapci su se bolno odlijepili i ugledala sam samo tamu. Bilo je kao da nisam ni otvorila oči. Kvragu, zastrašujuće! Zatreptala sam par puta da se uvjerim da zaista imam otvorene oči, ali sve je bilo potpuno crno. Kvragu što je ovo!? Jesam li mrtva? Ali bila sam prilično sigurna da smrt neće izgledati ovako. Mislim, gdje su anđeli koji izgledaju kao Mason i potočići koji vijugaju kroz oblake? Ili me samo progutala ona elaktrična kugla koju sam stvorila i sad ću ovdje istrunuti kao zadnji žohar?!

Odjednom me zabljesnula jarka svjetlost koja se stvorila nenadano da me na trenutak zaslijepila. To je to. Gotova sam. Iako sam kraj zamišljala drugačije, ali što se tu može?

Jednako nenadano kao što se pojavila svjetlost, pojavile su se i nekakve slike koje su se jako brzo mijenjale. Čekaj malo, jesam li to ja? Slika je prikazivala mene ispred moje stare škole s mojom grupom starih prijatelja. Dok sam pokušala i zapitati se čemu ovo sve, slika se promijenila.

Sada sam se nalazila na podu u svojoj kući dok su Carlos, moja majka i otac stajali oko mene, a na licima im se ocitavao užas. Krenula sam se zagledati malo bolje, ali slika je već izblijedjela i na njenom se mjestu pojavila nova, dosta sličnija prethodnoj. No umjesto mene, na podu je ležao jaguar. Sada mi tek ništa nije jasno! Zaboga, ja sam crna pantera, ne jaguar! Što se ovdje, dovraga, događa!?

Slike su se odjednom počele mijenjati toliko brzo da ih nisam uspjela ni razaznati. Samo sam ukipljeno buljila ispred sebe i čekala trenutak kad će se sve ovo zaustaviti. S micanjem slika kao da me zapuhivao nepostojeći vjetar raznoseći moje kestenjaste uvojke oko mog lica.

Slike su se napokon zaustavile, a meni je zastao dah. Mogla sam vidjeti vitku, tamnokosu ženu koja se predstavljala mojom majkom, Black Beauty. Ali još vise me zaprepastilo to što se ispred nje nalazila Rochell! Kvragu, što je sve ovo? Opčinjeni sam buljila u ovaj prikaz, tko zna čega, i čekala objašnjenje.

U sljedećem trenutku dogodilo se nešto što ni u snu ne bih očekivala. Osjetila sam nekakav vjetar koji me povlači, i prije nego sam uspjela proizvesti bilokakav zvuk, vjetar me usisao.
_______________________

"Oh, dovraga", promrmljala sam dok sam se polako pokušavala pridići u sjedeći položaj. U glavi mi je bubnjalo i rukom sam počela lagano masirati sljepoočnice. Koji vrag se upravo dogodio!?

Uspaničeno sam otvorila oči i ubrzo shvatila da to i nije bilo baš najpametnije. Glavom mi je sijevnula nepodnošljiva bol te sam se sklokala u nečje ruke.

"Dobro si", promrmljao je nečji glas koji mi se činio tako poznat. Lagano me pridigao u sjedeći položaj i prekrio me nečim toplim. Do tada nisam ni shvatila da se smrzavam.

Polako sam otklopila oči i susrela se s crnom, razbarušenom kosom i tamnim očima. Izdahnula sam i dopustila se. James. To je samo James.

Široko mi se osmjehnuo pogledavši me. "Drago ti je što me vidiš?"

Podigla sam pogled i nasmiješila se. Bože tako mi je drago što je napokon tu. Imam mi puno toga za objasniti. "Znaš i sam što te čeka."

Uzdahnuo je i naslonio se na naslonjač. Tek sam sada postala svjesna gdje se nalazim. S vlažnih zidova u jasnoj od tamnica dvorca Black Beauty slijevala se voda tvoreći malene lokvice u kantunima prostorije. Bilo je zapuštenije nego se sijećam. Kroz prozor pri vrhu zida strujao je leden vjetar tjerajući mi trnce kožom. Jače sam privukla deku kojom me James ogrnuo. Nije ni čudo da sam se smrzavala. Bit ću sretna ako se ne prehladim.

Začula sam tiho komešanje u kutu što me navelo da tamo i pogledam. Razrogačila sam oči. U kutu je sjedila Rochell zavezanih ruku i nogu te zaljepljene trake preko usta. Niz obraze su joj se slijevale suze. Pogledala me s takvim očajem u ocima da sam morala skrenuti pogled.

"Što se dogodilo?" upitala sam okrenuvši se prema Jamesu.

On se zlobno nasmijao i laganim korakom odšetao do nje. Rochell je pokušala pobjeći ispuštajući pritom izmučene zvukove. Bože, tko zna što su joj u činili? No nije mogla daleko dospjeti jer ju je James zgrabio za kosu i povukao prema meni šutnuvši je na pod. Ona se zakotrljala udarivši glavom o moju nogu.

Gledala me s takvom grižnjom savjesti i žaljenjem, a ja nisam znala razlog tomu. No po glavi mi je neprestano motala ona slika koju sam vidjela, Rochell ispred Black Beauty.

James je teškim korakom došao do nas i sagnuo se, naglo odlijepivši traku s Rochellinih usta što je izazvalo njezin jauk. Čim joj je maknuo traku s usta ona je vrisnula pogledavši me. "Ne vjeruj mu, Pany! Što god ti kaže je..." viknula je, no prije nego je uspjela dovršiti, James ju je zgrabio za kosu te je povukao na koljena. Rochell je bolno jaukala dok su joj se suze slijevale niz obraze.

"Gukneš li još jednom, kunem ti se, ostat ćeš bez tog lajavog jezika!" drknuo je natjeravši me da ustuknem. Kao da sam ostala nijema. Nisam mogla ispustiti ni riječ.

"Koji se vrag ovdje događa?" upitala sam jedva dišući. "Gdje su cure i Mason?"

James se zlobno nasmijao. "Oh reći ću ti ja sto se događa. Ova ovdje drolja je surađivala s Black Beauty cijelo vražje vrijeme dok si ti pokušavala pobjeći od nje", prstom je upro u Rochell koja je u strahu odmaknula glavu.

"Pany...", šapnula je, ali ju je James još jače povukao za kosu i ošamario. Cijela tamnica je odzvonila, a na Rochellinom obrazu je ostao crveni otisak. Ispustila je glasan jauk i zaplakala još jače.

OK, sad mi je zaista prekipjelo. "Dobro, koji je vrag s tobom!? Ostavi je više na miru!" viknula sam zanemarivši bol koja mi je presjekla glavu te ustala ubivši se Jamesu u lice. "Takneš li je još jednom, ja se tebi kunem da ćeš odletjeti u ovaj zid", tiho sam mu zaprijetila čvrstim glasom, prstom pokazavši u zid pokraj nas.

Jamesovo bezizražajno lice nije ništa odavalo, ali pustio je Rochellinu kosu i domaknuo se za cijeli jedan korak od nje.

"A sada mi izvoli objasniti što se ovdje događa", iznervirano sam ga upitala naglasivši svaku riječ.

James me prkosno pogledao i nabacio kiseli kez. "Oh, Pany, čemu riječi kad ti mogu pokazati."

Ustuknula sam zatreptavši, na sto me on povukao i otvorio vrata tamnice povevši me niz hladan hodnik. Začula sam Rochellino dozivanje iza nas, ali James me prečvrsto držao. Zaustavili smo se ispred rešetki druge prostorije koje su mi jasno davale pogled na prizor od kojeg mi je dah zapeo u grlu.

Anne, Maggie, Leslie, Coline, Tara, stric i Mason sjedili su svezani s trakama zaljepljenim preko usta, a u pogledu im se očitavao čisti užas.