School for Supernaturals

Pet

~Pet~

Nakon jako duge vožnje autom koji škripi, s bratom koji cvili i još jednim bratom koji užasno nervira, napokon smo stigli kod strica.

On živi u zabačenom dijelu Naturalsburga, grada Nadnaravnih. Škola za Nadnaravne nije u gradu jer je ravnateljica mislila kako je grad previše izložen ljudskom pogledu. Škola je sagrađena na malenom otoku, koji je, za nepovjerovati, udaljen jedan dan vožnje brodom. Dodatno je zaštićen nevidljivim zidom koji otok čini nevidljivim i neprobojnim za svakoga tko nije Nadnaravan.

Pitate se odakle znam sve to? Pa, malo sam čaćkala po starim tatinim knjigama povijesti Nadnaravnih, priznajem! Zar je to grijeh!?!

Iskrcali smo se iz auta, ali Antonija smo ostavili u autu. Krenuli smo prema stričevoj kući. Ja ga nikada nisam upoznala, a kada sam ušla bilo mi je i jasno zašto. Cijela njegova kuća je bila izgrebana i izmrljana starim tragovima krvi. Zaudarala je na trulo meso.

Krenem lagano kucnuti po unutrašnjoj strani vrata, ali me pretekne nečji grubi glas: "To nije potrebno! Nanjušio sam vas već prije pola sata". Trgnula sam se i okrenula. Susrela sam se s parom nebesko plavih očiju. To je za sada jedina sličnost kod njega i tate. "Oh, ima dosta sličnosti kod nas. Uskoro ćeš ih vidjeti." -odvrati on. Ustuknem. Što? Može čitati misli? On lagano kimne i zatvori oči. Kada ih je ponovno otvorio cijela je kuća bila uredna i svježe je mirisala. Oh, još sposobnosti! On se zahihoće i pozove nas unutra. Sve u svemu, kuća je poprilično fino uređena. A i stric nije loš.

"Dragi brate, što te dovodi ovamo?" -upita stric dok je grlio tatu, a zatim i mamu. "Kao što vidiš, naša Pany je napunila 16 i sada je crna pantera. Ti si tigar pa smo se pitali, bi li joj ti mogao pomoći dok ne krene u školu za Nadnaravne?" -otac mu odvrati čvrstim zagrljajem i sjedne pokraj mene. Stric me pogleda čvrstim pogledom i počne lagano kimati glavom: "Da, dalo bi se tu nešto srediti.". S osmijehom na licu me potapša po leđima. "Krećemo sutra ujutro. Vi se možete vratiti kući. Ja ću se brinuti za nju tjedan dana. Kada kreće u školu?" -upita stric. "Za dva tjedna. Do tada mora znati bar osnove. Ostalo će doći samo od sebe. Hvala ti brate, i pozdravi ženu i djecu", -odvrati tata i dođe do mene i zagrli me, : "Pany, ponosni smo na tebe. Budi dobra. Brzo se vidimo". Otisne mi jedan poljubac u obraz dok sam se grlila s mamom. Carlos me lagano tukne po ramenu: "Sretno!". Nasmiješim mu se, iako ne pamtim zadnji put kada sam se njemu nasmijala.

Gledala sam auto kako odlazi i tek sada mi je sve počelo sjedati u moj, jako maleni, dio mozga za razmišljanje. Samo malo! Ja sam Nadnaravno biće, crna pantera, imam mamu i tatu koji su vještice, brata koji je luđak i još jednog brata koji je još čovjek. Super! Stvarno super! "Zaboravila si mene.", -reče stric kojeg je očito ovo zabavljalo. Oh, da! I strica koji je tigar, čita misli i pomiče stvari! Jesam li pogodila? "Hajde, odvest ću te do tvoje sobe da se raspakiraš. Reci kada budeš gladna ili žedna. Osjećaj se kao kod kuće.", -reče moj, uvijek nasmijani stric. Poveo me stepenicama do sobe koja je bila malo veća od moje kod kuće. U sredini je bio veliki bračni krevet s plavim jastucima i modrim pokrivačem. Iznad kreveta bio je ogroman prozor. Kroz njega se vidio vrt i ulica s drugim kućama. Do kreveta je stajao noćni ormarić s mojom najdražom knjigom. Na desnom zidu visjela je slika moje obitelji. Do nje bila su vrata, prozor i balkon s kojeg se vidio svjetionik i prekrasna plaža. Do prozora nalazio se drveni pisaći stol, a nasuprot stola veliki drveni ormar sa svom mojom odjećom. Hah, može micati stvari! Zidovi su bili obojeni u nježno ljubičastu boju. Moju najdražu. "Soba je prekrasna! Hvala!", -rekla sam i zagrlila strica koji se pobjedonosno nasmijao: "Znao sam da će ti se svidjeti. Ostaviti ću te da se spremiš. Poslije idemo na večeru. Klara je moja žena, a Marco i Nina moja djeca. Svidjet će ti se! Puni su ljubavi i uvijek dobre volje. Idem ja sada, a ti uživaj". Kada je zatvorio vrata bacila sam se na krevet i zagledala se u strop. Ok, Pany. Možeš ti to! Iako ovo nije normalno ti to možeš. Moraš! Zbog sebe. Zbog njih! Malo sam se sabrala i raspremila stvari, a torbu gurnula ispod kreveta. Krenula sam hodnikom tražiti WC. To i nije bilo teško jer je na svim vratima pisalo koja je to soba. Ušla sam u WC i umila se. Godila mi je hladna voda. Vratila sam se u sobu i presvukla se. Moja najdraža ljubičasta majica s okom savršeno je išla s toplim crnim hlačama. Navukla sam i lagani džemperčić jer je bilo pomalo hladno i krenula u kuhinju.

Kada sam došla dolje ugledala sam dvije lisice kako se igraju lovice i veliku lisicu koja leži na trosjedu. Lisice su se odmah prestale igrati i pogledale prema meni, a velika lisica se pretvorila u lijepu ženu narančaste kose za koju sam pretpostavila da je Klara:"Bok Pany! Jesi li se raspakirala? Ja sam Klara, a ovo su Marco i Nina". Marco i Nina su se transformirali i rukovali smo se. Izgledali su možda godinu dana stariji od mene. Marco je visoki zgoda momčić riđe kose. Na prvi pogled se čini vrlo ozbiljan, ali sada izgleda jako druželjubivo. Nina je pak s druge strane na prvi pogled izgledala druželjubivo, a sada je mrgudna. Ima dugu valovitu tamno smeđu kosu i tamno smeđe oči, dok Marco ima zelene. "Drago mi je! Raspakirala sam se i soba je predivna! Hvala vam puno.", -odgovorila sam sa smješkom na licu. "Koje su tvoje sposobnosti Pany?", -upitao me Marco dok je sjedao na trosjed. Nisam imala pojma koje su moje sposobnosti. "Još nisam otkrila, ali nadam se da ću uskoro", -odgovorila sam, "Koje su tvoje?". Marco se nasmije: "Ja mogu nestajati i mogu čitati misli kao moj otac. Treću još nisam otkrio. Svatko dobije tri sposobnosti kada se prvi put preobrazi. Nina može vidjeti budućnost i navodi na halucinacije. Ni ona nije otkrila treću sposobnost. Moj otac čita misli, pokreće stvari i kontrolira vodu. Majka može biti nevidljiva, može iz svega proizvesti duplo i mijenja boju". Zakon! Baš me zanima koje su moje sposobnosti? Zahihoće se: "Polako. Tek si se transformirala. Trebat će ti malo vremena da ih otkriješ".

Imam 16 godina i tek sam sada upoznala svoju rodbinu. Pa gdje su se skrivali cijelo ovo vrijeme?

___________________________________

Oprostite što dugo nije bilo nastavka. Jako mi je žao! Nisam imala inspiracije. Nadam se da će vam se ovaj nastavak svidjeti. Upoznajemo Panyinu rodbinu. Ništa posebno. U slijedećem nastavku će biti malo zanimljivije. Ostavite komentare i vaša mišljenja.

Love ADSTRA♥