School for Supernaturals

Dva

~Dva~

"I Pany, što bi željela za svoj 16. rođendan?", upitala me majka dok je spremala ručak.

"Pa zar to ne bi trebalo biti iznenađenje?", hahh uvijek me to pita. A ja uvijek dam ovo pitanje kao odgovor. Za prošli su mi rođendan roditelji kupili narukvicu na kojoj su visili privjesci mojih najdražih životinja: vuk, lisica, medvjed, crna pantera, tigar, puma, sova i jelen. Jako su me obradovali i tu narukvicu uvijek nosim. Imam osjećaj da će mi ovaj rođendan biti drugačiji od ostalih.

"Oh vjeruj mi Pany, i bit će iznenađenje.", odvrati mi mama dok me gledala onim pogledom koji je samo potvrđivao moje sumnje. Moram nazvati Anne i sve joj reći. Njoj sam uvijek sve mogla reći i ona bi mi uvijek odgovorila samo ono što ona misli bez obzira što bih ja voljela čuti. To najviše volim kod nje. Njemu iskrenost i dobronamjernost. Nikada se nismo posvađale što dokazuje čvrstoču našeg prijateljstva.

"Mama?", upitala sam puna nade, "Bih li mogla otići do Anne na sat vremena?". "Naravno. Ali vrati se prije ručka. Nazvati ću te.", rekla je mama. Pohitala sam u sobu i navukla crnu trenirku i žutu majicu s natpisom DON' T WORRY, BEE HAPPY!. Obula sam svoje najdraže Shechers tenisice i dohvatila iPhone 5. Nisam radila preveliku dramu oko svoje kose.

"Idem mama!", doviknula sam s vrata i krenula u dugu šetnju do Anneine kuće.

_________________________________________

"Hej Pany! Što tebe dovodi ovamo?", upitala je Anne dok sam ulazila u njen uvijek topao stan. Njena majka, Elisabet Law, je jako nježna osoba, što i nije neko čudo s obzirom da je balerina. Utorkom i petkom ide u svoj studio trenirati mlađu djecu. Jako joj dobro ide. Annein otac, Josh Law, je poginuo u svom laboratoriju kada se dogodila velika eksplozija. Naime, Josh je testirao jednu životinju koju nitko nikada nije vidio. Izgledala je kao mačka, ali nije mijaukala. Malo je i podsjećala na lisicu, ali nije se ni glasala kao ona. Joshu je bila najsličnija vuku. Glasala se čudnim zvukom. Kao da reži, zavija i riče u isto veijeme. Josh je vjerovao da je to znak da nismo jedini živi, pa su je nazvali miracula signum, što na latinskom znači čudesan znak.

"Hej Anne! Došla sam da malo porazgovaramo o mom rođendanu. Imaš li vremena?", upitala sam i pogledala je puppy faceom.

"Naravno da imam vremena. Idemo u moju sobu. Danas je utorak pa sam sama kod kuće. Ti se smjesti, a ja ću donijeti smoki i sok.", rekla je Anne i zaputila se u kuhinju. Ja sam krenula na gornji kat ka njezinoj sobi. Oduvijek sam obožavala gledati njezine slike 'predaka', kako ih ona naziva. Svaki put kada dođem kod nje zagledam se u njenog djeda. Bio je istražitelj i on je pronašao miracula signuma. Nakon Joshove smrti odselio se u Amazonsku prašumu jer se osjećao krivim. Ondje proučava kralja prešume, jaguara. Na slici je on s majmunom u Amazonskom centru za istraživanje.

Začula sam korake iza sebe: "Uvijek se zagledaš baš u njegovu sliku. Što je tako posebno u njoj? Mislim, tu je majmun, ali nisam mislila da ćeš pasti tako nisko." Rekavši to zahihotala se i potrčala u sobu. Ja sam sa smješkom na licu potrčala za njom. Bacila sam se na nju i srušila je na krevet. Oduvijek je bila jako škakljiva.

"M...o...l...im... teeee...prestani...", kros smijeh i pokoju suzicu radosnicu se iskobeljala iz mojih prstiju i sjela na krevet: "Uh! Hvala. I... o čemu si htjela pričati?".

__________________________________________

Oprostite što ovako dugo nije bilo nastavka. Nisam imala inspiracije pa nije išlo. Stvarno mi je žao. Ne znam kada će nastavak.
Čitajte, votajte i komentirajte da znam što mislite o nastavcima. Znam da i nije nešto ali se trudim. Ovo na slici je Pany.
Hvala još jednom!

Love, Adstra♥