School for Supernaturals

Četrnaest

~Četrnaest~

Spavala sam četiri sata. Doslovno. Opet budilica na djelu. Budi sve u šesnaest. Nastala je tolika strka i galama u mojoj sobi, a ja se nisam stigla ni probuditi kako spada.

"Leslie! Da si mi odmah dala češalj inače... hvala!" Maggie je sjedila za mojom komodom i ispružila ruku u Leslienom smjeru. Pola kose joj je bila zamotana u viklere, a druga polovica je padala u prekrasne uvojke. Leslie je domarširala do Maggie i turnula joj češalj u ruke.

"Au! Leslie, lakše malo! Nisam ti ja kriva što nisi spavala cijelu noć!" Maggie je odmaknula uvojke s lica i posvetila se kosi frustrirano izdahnuvši.

"Joj! Oprosti!" Leslie se udaljila od Maggie i počela ju mimikom oponašati.

Podigla sam se u sjedeći položaj da mogu bolje vidjeti ovaj cirkus što su napravile od sobe.

Odjeća je bila razbacana po podu i po svom mogućem namještaju u sobi, a bilo ga je mnogo. Svjetlo je bilo raspaljeno sve u šesnaest. Pametne cure! Nisu se sjetile podići rolete.

"Cure..." Pročistila sam grlo. "Rolete su spuštene."

Maggie se okrenula prema prozorima i pogledala Leslie. Leslie se okrenula prema meni. Shvatila sam poruku. Dobro cure. Jeste li ikada čule za nešto što se zove karma?

Uz glasan uzdah sam ustala i otvorila sve prozore i podigla sve rolete. Sobu su obasjale prve zrake zlatnog jutarnjeg sunca. Moja soba imala je pogled na predivna daleka brda i doline, ali u prvom planu je bila prostrana livada na kojoj sam provodila većinu svog slobodnog vremena. Livada je bila ograđena niskim kamenim suhozidom oko kojeg je izrasla mekana mahovina i malenim jezerom oko kojeg sam najviše boravila. S livade se pružao predivan pogled na dvorac i okolicu pogotovo u sumrak. Sunce bi svojim zadnjim zrakama obasjala dvorac koji bi izgledao kao iz bajke. Ponekad poželim da je takav zauvijek, a ne stara, odrpana kamena gromada.

"Sanjarko! Hajde požuri! Zakasnit ćemo." Iz mojih zlatnih misli me trgnuo jastuk koji mi je doletio u lice.

Leslie i Maggie su se počele gušiti od smijeha. Leslie je čak i zaplakala dok je Maggie hvatala zrak. Ja sam ih mrko gledala pokušavajući se sjetiti gdje to ne smijemo zakasniti. Mason mi je jučer spominjao nekakve treninge što ih je moja majka predložila, ali mislim da to nije razlog za pretjerano sređivanje. Ili ipak je?

"Pany!" Viknule su zajedno dok su stajale ukopane ispred mene, obje s rukama na bokovima. Izgledale se jako ljuto. Koje promjene raspoloženja... Brže bolje sam sredila misli i usredotočila se na njih same. Nisam imala pojma kamo idemo.

"Da? Kamo idemo?" Promeškoljila sam se dok sam stajala ukopana i počešala se po tjemenu.

"Zar ti stvarno ništa ne slušaš? Kraljica je rekla da u osam sati počinju treninzi. Pa i Mason ti je jučer to rekao!" Leslie je skvičala na mene, a Maggie je neodobravajući odmahivala glavom.

"Ali čemu onda toliko sređivanje?" Slegnula sam ramenima jer mi i dalje ništa nije bilo jasno.

"Probne večere. Znaš kako to ide. Sređenost, pristojnost, purica..." Maggie se nastavila sređivati ispred ogledala.

"Ali tek je..." Pogledala sam na sat. "Pet sati! Što ćete raditi tri sata!?"

"Dušo, od viška glava ne boli." Maggie je polako rekla naglašavajući svaku riječ.

Nastavila je nešto izvoditi oko kose ignorirajući sve nas.

"Ako želiš biti uspješna bolje se odi otuširati i namirisati. Moraš izgledati basprijekorno! Ti si ipak princeza." Leslie mi je u ruke tutnula ručnik i gurajući me odvela do kupaonice. "Imaš moj šampon sa strane. Onaj fini od borovnice." Zalupila je vratima meni pred nosom.