School for Supernaturals

Devet

~Devet~

Imam loš predosjećaj. Osim što lutam sama s Callom po nepoznatom gradu i još po mraku, imam nekakav čudan osjećaj. Kao da nismo sami. Izgleda da je Call trenutno jedina svijetla točka u mom životu. I dok smo tako bježali pustim ulicama stalno sam se ogledavala oko sebe provjeravajući da nas slučajno netko ne promatra.

"Što je?" Call se osvrnuo prema meni. Nije odavao nikakve znakove umora premda hodamo već dva sata.

"Ne znam. Imam nekakav loš predosjećaj. Kao da nismo sami. Osjećaš li ti nešto?" Osvrnula sam se i pogledala Calla. Imao je blag i čvrst pogled. Uz njega sam se osjećala sigurno. Doimao se tako snažnim i toplim iako sam ga jedva i poznavala.

"Možda si samo umorna. Mislim da bismo trebali malo predahnuti. Imam jednu dobru prijateljicu malo niže niz ulicu." Call je pokazao na malenu kućicu s malenim vrtom.

Izgledala je slatko. Bila je prljavobijele boje s ogromnim prozorima i slatkim krovom. U vrtu su bili zasađeni tulipani i žute ruže.
Call je pozvonio na vrata i smireno me pogledao. Uzvratila sam mu smješkom misleći kako uvijek sretnem prezgodne dečke koje nikad neću imati.

"Dolazim!" Začuo se ugodan ženski glas. Moj stomak se oglasio i ja sam posramljeno pogledala u pod. Call se samo blago nasmiješio. Začula sam škljocanje vrata i iza njih se pojavila najljepša cura koju sam ikada vidjela. Nije ni čudo što ona poznaje Calla. Imala je dugu, pomalo valovitu tamnosmeđu kosu, pravilne crte lica i prekrasne smeđe oči. Nosila je crnu kožnu jaknu, a duge i vitke noge su dodatno isticale crne tajice. Nije bila našminkana, ali je izgledala veličanstveno. Vidjela sam da me procjenjuje pa sam se nelagodno promeškoljila. Pogledala me u oči i vidjela sam da je malo ustuknula, što me zbunilo. Odmah je odvratila pogled i nasmješila se Callu.

"Call! Dugo te nije bilo." Cura mu se objesila oko vrata smijući se. "Pa gdje si bio tako dugo?"

"A znaš, posao i sve ostalo... No kako si ti, Kyra?" Call joj je uzvratio jednako čvrstim zagrljajem i Kyra nas je uvela u kuću.

Iznutra je izgledala mnogo raskošnije nego izvana. Hodnik je bio nježnoljubičaste boje i prepun starih obiteljskih slika. Na jednoj su se slici nalazil Call i Kyra, kad su, pretpostavljam imali dvanaest godina, i još jedna cura malo starija od njih. Kyra i cura su zgledale neobično slično, osim što je cura imala plavu kosu.

"Lottie. Bila je jako draga cura." Kyrin izraz lica je postao tužan, a oči su se zamaglile. "Imali smo toliko toga zajedničkog, a potpuno smo se razlikovali." Call ju je zagrlio i pokazao mi da uđem u dnevni boravak. Bio je ogroman i raskošan. Veliki luster je visio s plafona i obasjavao cijelu prostoriju. Na sredini sobe se nalazio veliki kauč, a nasuprot njega je bio najnoviji televizor koji je visio sa zida. Na podu je bio crni tapet koji je prostoriji davao udobnost. Kuhinja je od dnevnog boravka bila odvojena prozirnom zavjesom pa ju nisam vidjela. Sve u svemu, bilo je luksuzno.

"Pany, ako se želiš presvući il otuširati mogu te odvesti do sobe za goste. Na gornjem je katu, odmah iznad nas." Ponudila se Kyra, a ja sam prihvatila jer sam stvarno bila umorna i iscrpljena. "Čekaj, kako ti znaš moje ime?" Pogledala sam nju pa Calla.

"Ja sam crna vještica. Čim vidim neku osobu, znam cijelu njegovu prošlost i vidim kako se trenutno osjeća. A sada, ako se želiš odmoriti pođi zamnom." Povela me na gornji kat koji nije bio toliko raskošan koliko prizemlje.

"Čisti ručnici i odjeća su u ormaru. Zovi me ako nešto zatrebaš i nemoj se previše iznenaditi." Rekla je Kyra i zatvorila vrata ostavivši me samu u malenoj sobici. Krevet se nalazio u kutu, a nasuprot njega se smjestio veliki ormar. Uzela sam čiste ručnike s gornje police i krenila pod tuš. Nakon napornog dana trebalo mi je nešto da me opusti, a tuš je to najbolje obavljao. Obožavala sam se tuširati u vrućoj vodi. Lagano mi je klizila niz kosu i leđa te me tako opuštala. Kyra je imala jako velik izbor šampona i gelova za tuširanje, pa sam jednostavno izabrala one koje obično koristim. Poznat miris breskve u šamponu za tuširanje me dodatno opustio i više me nije bilo briga ni za što, već za upravo ovaj trenutak u kojem sam sada.

Prljavu odjeću sam bacila u smeće jer je bila poderana i natpoljena krvlju. Zagledala sam se u svoj odraz u ogledalu i tek sam sada vidjela kako zapravo izgledam. Oči su mi bile umorne i crvene, a crni podočnjaci su mi prekrivali polovicu obraza. Moje nekada vitko i zgodno tijelo bilo je mršavo i vidjela su se rebra. Ukratko, izgledala sam grozno i izgladnjelo. Namazala sam se mlijekom za tijelo i omotana u ručnik, izišla sam iz kupaonice i krenula do ormara po čistu odjeću. Sve majice, hlače i haljine su bile crne i uske i činile su se jako neudobnim. Odjenula sam majicu i hlače koje su mi se činile najudobnije. Kada sam ih obukla imala sam osjećaj da sam cijala stisnuta. O, da mi je sada neka udobna i široka majica, kao ona kod kuće. Ondje je sve udobno. Pomislila sam i kada sam se pogledala u ogledalo na meni se nalazila udobna, široka, crvena majica kratkih rukava, a uske crne hlače bile su zamijenjene modrim tajicama. Razrogačila sam oči u čudu i postalo mi je jasno zašto je Kyra rekla da se previše ne iznenadim. Ova odjeća se moža prilagoditi svakome koji ju obuće. Pa to je i pametno. Kyra ne mora kupovati tonu robe za goste. Nasmijala sam se na pomisao da Kyra kupuje išta osim crnog.

Otišla sam do kreveta i sjela na njega, a on je naugodno zaškripao. Tko zna što se dogodilo Nini i Marcu? Što ako ih više nikada ne vidim? Ali moraju biti dobro. Call je rekao da će sve biti u redu pa bi vjerojatno i trebalo biti, zar ne? Ta njegove plave oči zaista ulijevaju samopouzdanje. Vjerujem mu. Jedva da ga i znam, ali mu vjerujem. Osjećam nekakvu povezanost između nas. Kao da se znamo dugi niz godina, a ne samo dva dana. Uskoro me shrvao umor i zaspala sam zamišljajući njegovu sliku i misleći kako ga nikada neću imati.

Nisam sigurna koliko sam spavala, ali me probudio nečji upad u sobu. Trgnula sam se iz sna i protrljala oči kako bi lakše raspoznala tu osobu. Kyra je izgledala jako zadihano.

"Pany, ti i Call morate smjesta otići. Napadnuti smo!" Rekla je Kyra paleći svjetlo i izvlačeći me iz kreveta. Nabrzinu sam navukla cipele iz ormara koje su se istog trena pretvorile u udobne tenisice. Kyra mi je u ruke bacila crnu jaknicu koju sam odmah obukla i tek sam se sada sjetila da je rekla da smo napadnuti.

"Tko nas napada?" Upitala sam u blagoj panici i zagledala se u Kyru. Oči su joj plamtjele i bila je napeta.

"Black Beauty." Odvratila je Kyra, a oči su joj postale ljubičaste.

___________________________________

Jako mi je žao što ste morali ovoliko dugo čekati nastavak. Već sam ga napisala i htjela sam ga objaviti, ali se izbrisao i stvarno mi je jako žao. Počela sam pisati novu priču koja će se nastaviti kada završim ovu priču ili možda i prije. Pa ako ste zaintresirani malo je ćirnite. Zove se Only Way to Survive. Ostavite komentare i pokoji vote i sretno s daljnjim čitanjem. Hvala vam što ste mi potpora.

Love ADSTRA♥