School for Supernaturals

Dvadeset i jedan

~Dvadeset i jedan~

Svečana večera. Napokon. Cijelo poslijepodne sam slušala nezaustavljivo Leslino cičanje i na najmanju sitnicu u sobi koju joj je Coline pokazala. Kako je počela, izgubit će glas do kraja mjeseca.

"Joj, Pany! Jesi li vidjela onaj predobar tuš? Cijeli je mramoran!" Opsjednuta je tim tušem. Morat ću nešto poduzeti. Mislim, tko još proizvodi mramorne tuševe? Ali dobar je sve u svemu. Jednostavan je, što se ne bi reklo za školu poput ove.

"Da, Leslie, jer kao što vidiš upravo sam se otuširala." Kao 'oduševljeno' sam rekla i popravila ručnik oko kose. "A sada, molim te, počni sa spremanjem jer stvarno ne želim zakasniti već prvi dan."

"Nemaš brige! Imate još dva puna sata." Rekla je Coline keseći se i zavalila se na svoj krevet. Dva sata? Curo, nemaš ti pojma koliko nama treba za sređivanje.

"A gdje će se održati večera?" Upitala je Leslie prislanjajući haljinu na sebe te je tako isprobavajući. Lijepa je bila ova haljina. Jedna od rijetkih koje su mi se sviđale. Lepršava ljubičasta svila duga do poda savršeno je isticala njenu predivnu figuru i plavu kosu. Područje oko prsiju bilo je usko i sačinjavalo je svjetlucavi uzorak od vilinskog praha koji je posebno lijepo sjao na zalazećem suncu. Naramenice su bile tanke i činile izrez do polovine leđa. Pokraj ogledala stale su, uredno posložene, ravne sandale od pravih dijamanata i vilinskog praha koje su se savršeno slagale s haljinom. Kao da su stvorene za nju. Ali dijamanti!

"U glavnoj dvorani." Coline se premjestila u sjedeći položaj i rastvorila plan škole. Bar je nešto isto kao i u mom dvorcu i tajnoj školi. "Sobe... se nalaze na prva dva kata, to znate." Coline je prstom pokazala na prvi i drugi kat. "U prizemlju je atrij s recepcijom, a lijevo, nasuprot recepcije, je ulaz u glavni dio cijele škole." Coline je pokazala na prostrani dugi hodnik koji je imao po petnaestak velikih učionica s obje strane. "Tu se nalaze sve učionice, a na kraju hodnika je ravnateljičin ured i ured gdje ćete slati i primati pisma. Sve to ćete vidjeti poslije kada vas ravnateljica povede u obilazak."

"Vodit će sve prvaše ili samo nas?" Ups! Izletjelo mi je. Leslie me prodorno pogledala, a Coline se blago nasmiješila. Kvragu! Zamalo sam nas odala.

"Svi prvaši uvijek idu u obilazak. Takva je tradicija." Rekla je Coline i slegla ramenima. "Treći i četvrti kat su najbolji u cijeloj školi. Mislim da su u njih uložili najviše truda, a i malo čarolije."

"Što?!" Prekinula ju je Leslie viknuvši i razrogačivši oči u čudu. "Zar su cijelu ovu školu gradili bez iti malo čarolije?"

"Da?" Odgovorila je Coline zbunjeno, ali je više zvučalo kao pitanje. Šuti, Leslie, zaboga!

"Kako su zaboga to uspjeli?" Leslie je šokirano buljila u Coline koja ju je zabrinuto gledala. Jadnica... nema pojma što ju je snašlo.

"Leslie!" Prijekorno sam je pogledala. "Dosta sad. To pitaj ravnateljicu ako te tako strašno zanima." Coline me zahvalno pogledala i uputila mi plahi osmijeh u kojem je još bio prisutan tračak zbunjenosti. "Onda... gdje je ta legendarna dvorana?" Upitala sam Coline i svu pažnju preusjmerila na nju. Leslie se nastavila odmjeravati ispred ogledala i isprobavati različite vrste frizura.

"Kao što sam rekla, treći i četvrti kat su građeni uz malu pomoć čarolije." Nastavila je važno Coline zaboravivši na Leslin ispad, a ja sam krajičkom oka pogledala Leslie koja je zaustila da nešto kaže, (sigurno nešto pametno) ali se zaustavila.

"Na trećem katu se nalazi glavna dvorana u kojoj se održavaju svi sastanci, svi odmori, svi dočeci, pa čak i Nova godina i svi ostali blagdani."