School for Supernaturals

Trideset i jedan

~Trideset i jedan~

"Bok." gotovo nečujno sam prošaptala zagledavao se u njegove oči koje su mi tako nedostajale. Htjela sam da me zagrli, da mi kaže kako će sve biti u redu, kako mi oprašta... A tako mi je bilo žao. No, te riječi kao da nisu htjele izići iz mojih usta.

Gledao je u moje oči bezizražajno i to me neopisivo boljelo. Oči su me zapeckale od suza i brzo sam zatreptala u pokušaju da ih otjeram.

Nezgrapno sam prihvatila njegovu ispruženu ruku i kosom pokušala prekriti lice. Kvragu, koža mu je bila tako mekana. Osjetila sam trnce koji su prolazili mojim tijelom. O, Bože, kako mi je samo nedostajao. Ali nisam mu mogla to reći. Ne nakon sve ga što sam napravila.

"Onda... Mason, ne?" upitala je Anne prekinuvši ovu neugodnu tišinu na čemu sam joj bila neizmjerno zahvalna. Ispustila sam njegovu ruku i malo protresla hlače u koje su bile zapetljane grančice sijena.

"Taj sam." blago joj se nasmiješio i polako promrsio kosu.

"Drago mi je" uzvratila mu je smiješkom. "Ja sam..."

"Anne, znam. Dosta toga sam čuo o tebi." prekinuo ju je i kimnuo glavom kao da sam sebi potvrđuje odgovor. Anne je pogledom preletjela preko mene , a kutovi usana su joj se jedva primjetno uzdigli prema gore.

"Pa, Masone, ostale cure već znaš." uzdahnula je okrenuvši se prema curama koje su nijemo stajale i gledale čas u Masona, čas u mene. Očekivala sam da mu Leslie i Maggie potrče u zagrljaj jer su prije bili stvarno bliski, ali samo su ga promatrale s izrazom na licu koji nisam mogla protumačiti.

"Naravno." nasmiješio se. "Maggie, Leslie, Coline." Kimnuo im je glavama u znak pozdrava na što au mu jednako odvratile.

Awkward.

Slažem se, Rochelle. Bar jednom u ovom mom usranom životu.

To je napredak.

"Khm..." Carlos je pročistio grlo trgnuvši me kao opečenu. "Trebali bismo početi." pogledao nas je ozbiljnim pogledom.

"Naravno, zbog toga sam i ovdje." suhoparno je rekao Mason i pošao za Carlosom koji je već bio na pola puta do Annine kuće.

"Ovo je bilo tako neugodno." promrmljala je Maggie suosjećajno me pogledavši.

No way!

Oh, Rochelle, začepi!

(...)

Sjedili smo u tišini na trosjedima u stričevom dnevnom boravku dok su on i Carlos pokušavali shvatiti kako vratiti moje moći.

"Ovo je teže nego sam mislio." promrmljao je stric češkajući se po tjemenu.

"Ja još uvijek ne kužim kakve veze Mason ima s ovim!?" iznervirano je povikao Carlos mršteći se.

Eh, to i mene zanima.

"Sve u svoje vrijeme, Carlos. Ni meni nije posve jasno, ali shvatit ćemo mi to." smirenim tonom stric je objasnio Carlosu koji je sada sjedio zavaljen na kraju trosjeda, rukama prekrivši oči, odmah do Coline koja se blago crvenila. Nisam ni shvatila da se smiješkam dok me ona nije pogledala blago skupivši obrve. Brže bolje sam odvratila pogled i pokušala suspregnuti osmijeh. Bili bi baš sladak par, šteta što Carlos ima curu. Čekaj malo, ima li?