Osamnaest

2.9K 214 16
                                    

~Osamnaest~

"Putem ćemo stati u restoran Swatty, a nakon toga punom parom u Škotsku!" Leslie je pakirajući se objašnjavala Maggie, koja se bezbrižno zavalila na moj krevet. Lako njoj, ona ne ide na misije. Da je meni na godišnji...

"Jeate li znale da je Škotska jedna od najočuvanijih zemalja na svijetu? Blago vama! I ja bih išla." Ciknula je Maggie. "Ali kad malo bolje razmislim... ne." Zahihotala se slatko.

Uglavnom, prvi plan moje majke je bio direktno u Škotsku i već prvi dan škole se smjestiti u sobe i pripremiti se. Po meni nisu trebali nikakvi dodatci, ali neee, Leslie mora jesti. Drži liniju... navodno.

"Da, punom parom naprijed!" Sarkazam. "Leslie, pa to je samo trinaest sati vožnje. Preživjela bi ti i bez kakaa i krafni." Da se može ubiti pogledom, vjerojatno bih već odavno bila. "Oh, oprosti! Rekla si da ćeš jesti Samo kupus i salatu." Istanjila sam glas imitirajući Leslin i dobila hihot od Maggie i... vjerujte mi, ne želite znati.

"Jeste li sve spakirale, jer..." Rekla je Maggie gledajući na svoj ručni sat. " imate još pola sata, a znate što Victor inače radi kad se kasni?" Ah, Victor... jedna tako dražesna osoba puna nježnih i dražesnih osobina.
Moja preporuka: nemoj kasniti!
Victor ima taj svoj, jako dražesni, običaj da te zapali ako iti malo zakasniš. Doslovno zapali. Ono, zapali vatrom!

"Zadnji." Leslie je potapšala kufer i sjela na njega da bi ga mogla zatvoriti. Meggie je sve to gledala s podsmijehom. Dražesno.

Nikako nisam mogla izbaciti jučerašnji događaj iz glave. Što se dogodilo Jamesu? Tko zna. Najmanje što mu se može dogoditi je da dobije ukor i prijetnju izbacivanjem iz tajne škole i brisanjem sjećanja. Dražesno. Ali njegova je magija dijelovala na moju majku, što je praktički nemoguće. Kraljica je... mora biti jedno od najmoćnijih bića da bi bila izabrana. Može se oduprijeti svakoj magiji. Gotovo svakoj. Što onda James mora biti da bi mogao začarati kraljicu? Nikada do sada nisam vidjela onako jako biće, što god bio. Rekao mi je da više neće biti uz mene da me štiti. Što bi to trebalo značiti?

Što bi trebalo značiti? Jesi ti pri sebi?!

Opet moja podsvijest. Trebala bih se naviknuti na ovo. Što sada hoćeš?

Pa ne može biti jednostavnije! Otišao je i nećeš ga više vidjeti. Neće te moći štitjeti.

Zar je ikada i bio uz mene? To nema smisla. A i da je bio uz mene, zašto bi otišao?

"Pany! O moj Bože!" Rekla je Maggie hiaterično lamatajući rukama u mom smjeru.

"Što je?!" Skočila sam na noge kao i Leslie i zbunjeno je pogledala. Oh, Bože! Što se sada dogodilo?

"Kasnite." Rekla je ravnodušno i popravila kosu.

Dok se Maggie zabavljala sa svojom kosom, Leslie je spretno dohvatila jastuk i savršeno naciljala. "Ne! Pokvarila si mi frizuru! Ti jedna..." Rekla je Maggie ustajući s kreveta i krenula prema Leslie. Leslie je kriknula i krenula trčati po sobi dok je Maggie hvatala. Dražesno. Toliko o Leslie i pristojnosti. Sva sreća da danas ne nosi haljine jer bi se cijela spetljala o rubove dok bi trčala.

"Što si nam ti šutljiva danas?" Maggie je cijela zadihana sjela na krevet do mene. "Nešto se dogodilo?"

"Ma... samo sam malo umorna to je sve." Rekla sam i na silu nabacila smiješak.

"Umorna? Pa spavala si do šest sati." Rekla je kao da sam previše odspavala. Inače se probudim u osam kada je i doručak, ali nikako nisam mogla zaspati nakon onoga jučer. Moram prestati razmišljati o tome. Samo si stvaram pritisak i još više pitanja na koja ne znam odgovor.

School for SupernaturalsWhere stories live. Discover now