Never say never

Poglavlje 9

Alarm je opet zvonio pa sam umorno ustala i otišla da se otiširam. Kada sam se vratila na krevetu nije bilo ničega pa sam pretpostavila da mogu obući šta želim. Obukla sam jednostavnu haljinu i gaćice. Pošla sam prema terasi kao i prošle noći. Nisam dugo čekala kada je on došao. Prije nego je šta rekao upitala sam ga:" Mogu li sutra napolje? Mislim, da malo istražim?" Samo je rekao vidjećemo. Stavio mi je povez i poveo me je u "igraonicu" kako sam ja počela da je zovem. Soba je bila ista kao i uvijek ali su roletne danas bile podignute. Bio je pun mjesec. U gradu se nije vidio baš najbolje ali ovdje je bio predivan. "Odmakni se od prozora" - naredio je. Odjednom sam postala znatiželjna. "Zašto?" "Ne zelim da čuvari vide šta radimo." "Zašto?" "Sjećaš se šta sam ti rekao da će se desiti ako još jednom budeš tako pričala sa mnom?" Zločasto se nasmijao a ja sam se prisjetila njegovog govora od juče. "Izvinite. Ove kuglice me toliko nerviraju" - zarumenila sam se i spustila pogled, ali on se samo nasmijao. "Dođi ovamo. Stani kao i sinoć." Prišla sam i previla se u struku kao i sinoć. On mi je digao nogu na krevet kao i sinoć. Podigo mi je haljinicu i polako kao da to namjerno radi povukao mi gaćice. Pomilovao mi je guzu i lagano me udario, a od toga su kuglice ušle dublje. "Ovo ne smijemo raditi." Sklonio je ruku i povukao kuglice. Umalo nisam pala! Pala bih da me on nije uhvatio. Toliko sam bila izbuđena da mi je jako malo hvalilo da svršim. On se nasmijao i povukao me za ruku. Poveo me je u sobu i smjestio me u krevet. Kao i sinoć ugasio je svjetlo i vrata lagano ostavio otvorena.

Bila sam toliko uzbuđena da nisam mogla da spavam pa sam ustala i otišla da potražim papir i makaze. U mojoj sobi nije bilo ničega pa sam pošla u susjednu. U jednom uglu je bio smješten radni sto koji nisam primjetila sa vrata. U ladici sam pronašla papir, makaze, olovku i ljepilo. Sve sam to ponijela u svoju sobu i sjela na krevet. Kada sam završila sa crtanjem bacila sam se na posao.

Izgledao je prelijepo, sa malim srcadima svuda. Stavila sam ga do budilnika i okrenula 25 broj jer je već odavno bila prošla ponoć. Pogledala sam u kalendar i razmišljala o svome ocu i kako me je samo prodao ovom čovjeku.

Napokon sam se smirila i konačno utonula u san sve dok me Natanijel iliti gospodin West nije probudio.

Nadam se da vam se sviđa. Pokušaću da pišem po dva poglavlja dnevno ili više. Slobodno komentarisite i dajte mi prijedloge možda i nešto ubacim. Čitajte i dalje sa mnom jer sam smislila stvarno iznenađujući preokret.

Voli vas Crazy girl