Never say never

Poglavlje 37

Damien's POV

"Šta ti radiš ovdje?"
Pogledao sam u lika koji je stajao ispred mene. Nikoga nije bilo na imanju. Christopher i Ana su otišli. Jako su se čudno ponašali. Kako god.
"Došao sam te posjetiti."
"Znaš da ne smiješ dolaziti ovdje. Christopher ti je zabranio."
"Da, ali to me nikad nije sprečavalo."
"Dolazio si ovdje i prije?"
"Možda."
"Izluđuješ me."
"Znam."
"Ne smiješ to raditi. Neko će te uhvatiti."
"Dobro, skrenuli smo sa teme. Jesi li razradio plan?"
"Nisam baš do najsitnijih detalja, ali jesam. Napravićeš veliku večeru i na njen tanjir ćeš nasuti ovaj otrov. A ako nekako to ne pojede kada izđe iz sobe dobiće metak u prsa. Kraj. Nije nešto ali eto."
"Nije loše. Hajde sada da te neko ne vidi."
Kada je Najdžel otišao, počeo sam da razrađujemt plan i sve spremim, ali prije toga sam poslao poruku Natanijelu. Vrijeme je da sazna istinu o svojoj vjernoj Ani.

Natanijel's POV

Već nekoliko dana sjedim u istoj stolici, u istoj sobi u istom gradu i slušam iste ljude. Sve mi je više dosadilo. Samo još pet dana i vraćam se Ani. Konačno ćemo otići iz one kuće. Negdje daleko. Odjednom, telefon mi zavibrira, u dzepu, kao znak da mi je došla poruka.

"Misliš da je tvoja Ana tako vijerna? Ako želiš istinu dođi za tri dana na ovu adresu i sve ćeš saznati.."

Koju adresu? Šta je ovo? Ko zna moj broj? Kakve gluposti. Ana me nikada ne bi prevarila. Ona je dobra. Ma koga briga. Neću obraćati pažnju na ovo.

Smjestio sam se i počeo da slušam još jedno dosadno predavanje.

****

Izlazim iz svoje sobe i krećem prema baru da se malo smirim. Nisam ništa posebno spremljen za izlazak, ali koga briga. To mi više nije bitno. Nekada jeste, ali sada ne. Odjedmom me to podsjeti kako sam poceo. Moj način života se razvio iz noći slične ovoj:

Bio sam na nekom seminaru. Nakon toga sam otišao u hotelski bar da uzmem neko piće i da uživam u noći. Ali, kao da je sudbina to željela nije bilo nekog pića pa sam otišao u neki klub ili bar. Bila je noć oko 11 sati i pošto nisam dobro poznavao grad skrenuo sam u neku uličicu. To nije bio bar u koji sam namjeravao da idem, ali ako imaju moje piće, meni odgovara.

Izvana je izgledao kao svaki normalni bar, ali unutrašnjost je bila skroz neočekivana.

Svuda po zidovima su bile razne slike seks poza i užadi kao i maski i lisica. U prvi mah mi se učinilo da je ovo sadonizam i mazohizam. Htio sam da pobjegnem, ali neka žena mi je prišla.

Nosila je crveno-crni korzet i mrežaste čarape. I štikle najmanje 20 centimetara.
"Izgledaš malo izgubljeno."
"Samo sam htio piće, ali malo sam zalutao."
"Oo, mogu ti ja pomoći oko toga."
Povela me prema šanku, čudo, i dozvala konobara.
"Izvoli naruči. A ako ti kasnije bude dosadno svrati do mene. Biću ovdje cijelu noc."
Podarivši mi osmjeh, otišla je.
Čudna žena. Po prvi put sam dobio pošteno piće. Oslonio sam se na šank i promotrio okolinu. Više mi se nije činilo toliko strašnim. Naprotiv, sve mi je to sada izgledalo zanimljivo. Bilo je muškaraca koji su vodili žene na povodcima i koje su im bile pokorne a bilo je i žena koje su imale muškarce ili žene pokorne. Fascinatno. Prvi put otkako sam ušao u bar poželio sam da sve ove ljude poznajem i da se uklopim među njih.

Oko dva ujutru našao sam misterioznu gospu Stelu. Odlučio sam da naučim sve o ovome.

I tako je i bilo.

Sedam mjeseci poslije izučio sam sve. Saznao šta izaziva zadovoljstvo a šta bol. Sve granice. Kao zadovoljiti i kako povrijediti. Za ovih sedam mjeseci sam bio pokorni gospodaru Edu koji me je naucio svemu a i u isto vrijeme mi je postao najbolji prijatelj.

Vrijeme je da nađem Eda i ispričam mu sve o situaciji sa Anom.

Evo mene opet. Izgleda da mi je postala navika da objavljujem nastavak jednom u dvije sedmice, ali stvarno nisam mogla. Bili praznici pa sam bila na putovanju pa sad opet počela škola i obaveze, ali kako god neću vas smarati time. Ako vam se sviđ vote i kom. Volim vas. I takođe, šta mislite ko je novi tip i istorija Natanijela?