Poglavlje 19

6K 184 5
                                    

Probudila sam se jer je neko lupao na vrata. Uplašeno sam se povukla uz uzglavlje kreveta u trenutku kada su se vrata otvorila.

Ušao je onaj čovjek od juče a u njegovoj pratnji je bio jos jedan čovjek. Imao je kratku vojnički ošišanu kosu i zelene oči. Stajao je iza moga otmičara kao da mu je neki tjelohranitelj. Činilo mi se moguće jer pošto je Natnijel imao čuvare zašto ne bi i on. "Dobro jutro, sunašce. Jesi li dobro spavala?" Imao je podrugljiv osmijeh na licu i oči su mu veselo svjetlucale. Krenula sam da prevrnem očima kada sam se sjetila njegovog govora od juče. "Jesam, hvala." "Vidiš da možemo sarađivati. Za nagradu ću te odvezati."

Prišao je krevetu i odvezao lisice. Presrećno sam spustila ruku i izmasirala zglob ali već mi se pojavila tanka crvena pruga. Uzeo me je za ruku i povukao sa kreveta. Okrenuo me je u krug i uznemireno zavrtio glavom.

Nakon toga me je izveo iz sobe. Kuća mu nije ništa manje bila impresivna kao i kod Natanijela. Pomalo mi se činilo kao da je čak i bolja. Imao je sve kao i Natanijel ali samo bolje. Skoro kao da se takmiče. Jedina razlika je bila što sam kod Natanijela imala dio kuće za sebe a ovdje nakon što mi je pokazao "moju" novu sobu shvatila sam da je odmah pored njegove. Nakon toga me je odveo do kuhinje da jedem.

Ovdje mi niko nije kuvao za mene. Ovdje sam morala sama sebi kuvati. Hvala Bogu. Jedina dobra stvar u tome.

Jedini problem je bio u tome što je dotični gospodin sjedio za stolom i gledao šta radim. Ponekad bi mi čak i prišao da mi "pomogne" ali sve vrijeme mi je samo smetao i kada bi mi prišao njegova kolonjska bi me zapljusnula tako da sam morala da zadržim dah kako se ne bih onesvjestila.

Nije da njegova kolonjska nije bila dobra. Bila je predivna ali u kombinaciji sa njegovim mirisom tjerala ma je da pomislim da on nije toliko loš. Ali jeste. On je moj otmičar. Nije mi se smijo svidjeti. Ali na kraju jeste.

Kada sam konačno završila doručak On je uzeo posuđe i stavio ga je u perilicu. Zatim me je odveo u jednu sobu. Kada su se vrata otvorila progovorio je," Dobro dosla, ovdje ćeš provoditi najviše vremena. I uživaćeš." Vrata su se otvorila i otkrila igraonicu potpuno drugaciju od Natanijelove...

Ovo pišem na odmorima pošto je prokleta škola počela pa je kratko. Jako bi mi značilo ako ostavite kom ili vote :-)

Never say neverWhere stories live. Discover now