Poglavlje 26

5.3K 191 17
                                    

Probudila sam sam se u neko doba noći. Osjećala sam neku vrtoglavicu. Čudno. Obično mi nije loše. Pokušala sam da ustanem ali mi je lijeva ruka bila skroz opuštena i ležala je u nekoj tečnosti.

Kada sam se privikla na tamu desnom rukom sam pošla ispod lijeve. Ta tečnost je napravila baricu oko moga zgloba i sve niz krevet. Nekako sam upalila svijetlo a onda sam ugledala tu lokvu. Bila je to krv. Iz moga zgloba. Vrisnula sam i nakon toga sam se onesvjestila.

Christopher's POV

"Ne,Natanijele nikada ti NEĆU vratiti Anu." Frustrirano sam spustio glavu na sto. "Ona nije tvoja da o tome odlučujes." Natanijelov glas se začuo sa druge strane. "Nije ni tvoja." Zamišljao sam Anu kako sada sigurno spava dok mi ovdje razgovaramo. Ne tačnije vičemo ko će je dobiti. Odjednom sam začuo njen vrisak i bez razmisljanja sam potrčao prema njenoj sobi. "O, ne.!" Gledao sam u prizor ispred sebe. "Šta je bilo? Ako si nešto učinio Ani kunem se da ću te ubiti." "Neko je povrijedio Anu." Neko vrijeme nije se čulo ništa sa druge strane. Telefon sam ubacio u džep i zagalamio kroz kuću. "Damiene spremi auto." Potrčao sam prema Ani koja je nepokretno ležala na krevetu. Pocjepao sam čaršaf da bih zaustavio krv koja je nesmetano istjecala gaseći život.

Iznjeo sam je iz sobe i krenuo prema vratima. Napolju je Damien čekao pored auta. Kada je vidio Anu naprosto je problijedio. "Šta se desilo?" "Ne znam ovakvu sam je našao. Vozi nas u bolnicu." Sjeo sam na zadnje sjediste sve vrijeme držeci Anu u rukama.

Nakon kako se meni činilo milion godina, stali smo. Iznjeo sam Anu iz auta i ušetao pravo u hitnu.

"Gdje su svi prokleti doktori?!" Neka sestra se usudila da popriča sa mnom. "Gospodine Grow, molim vas da se smirite. Spustite pacijentkinju a mi ćemo se pobrinuti za ostalo." "Ne. Gdje god ona ide idem i ja." "Dobro. Sada donesite je ovamo i idemo da vidimo šta se desilo."

Odvukli su Ana u neki sobu a ja sam ih pratio u stopu. Proučavali su ranu na zglobu. Neko joj je prerezao vene. Ko bi uradio takvo što? Dok sam ja bio zadubljen u misli doktor je došao pregledao ranu, zašio i prišao mi. "Bice dobro. Samo treba da se odmara i mora da dobije krv da nadoknadi izgubljenu. Zadržaćemo je ovdje dok ne vidimo da li je stabilna."

Kada su sestre sve završile prišao sam joj i još jednom sam se začudio kako je blijeda. Posegnuo sam za pramenom njene kose koja je uvijek bila mekana i mirisala je na med. Nakon nekoliko trenutaka telefon mi je zazvonio.

"Gdje ste i šta se dešava? Dolazim odmah. A ne nećeš Natanijele. Ona je dobro sada spava a ti ne dolazis. U bolnici smo ali ti neću reci kojoj. Sjećaš se šta je bilo kada smo ti i ja bili zajedno." Nezadovoljno je izdahnuo i rekao "dolazim" prije nego što je prekinuo vezu.

Neko vrijeme sam samo sjedio u fotelji sve dok se vrata nisu otvorila i Natanijel je ušao. Kada ju je vidio odmah je nestalo njegovo neprijateljstvo prema meni. Prišao joj je i polako prešao preko njene ruke kao da se uvjerava da je stvarna. Nakon toga se okrenuo prema meni i rekao "Šta si joj uradio?" "Nisam ja ništa. Dok sam pričao sa tobom čuo sam vrisak i našao je sa prerezanim venama. Ne znam ko je to uradio, ali pobrinuću se da se ne ponovi." "Dobro jer ona ide sa mnom." "Ne, ne ide." "Ide." Nakon još nekoliko neprijatnih komentara samo se okrenuo i izašao iz sobe. Pratio sam ga gdje je išao sve dok nije došao do svoga auta i otvorio vrata.

Veliki dalmatinac je iskočio iz auta i počeo da skače oko njega. Kada me je primjetio odjednom je počeo da reži. Natanijel se okrenuo i sjeo u auto dok je cuko trčao oko njega. "Ovo je Reks. Poklonio sam joj ga kada je imala operaciju. Da bih je razveselio jer se plaši igala stalno sam ga dovodio u bolnicu da se igra sa njim." Samo sam ćputke stajao dok ga je Natanijel odsutno milovao po glavi. Nisam mogao da podnesem više toga psa jer je on očigledno bio uzrok Anine sreće pa sam se okrenuo i ponovo vratio unutra.

Dok sam hodao do sobe neko me je pratio. Okrenuo sam se i susreo sa Natanijelom koji je u korak išao zamnom. Nastavio sam prema sobi i razmišljao kako moram je zaštiti da neko dođe do nje. Pojačaću čuvare i niko neće ući.

Ali šta ako opasnost vlada unutra a ne izvan kuće?

Nadam se da vam se sviđa. Imala sam inspiraciju. Sa kim vi voljeli da bude? Ostavite vot i kom. Jako mi znači.:-)

Never say neverWhere stories live. Discover now