Never say never

Poglavlje 30

Sutradan kada sam se probudila mislila sam da će ovo biti još jedan dan u nizu. Mislila sam da se ništa neće promjeniti da ću sjediti u sobi i ubijati se od dosade ali grdno sam se prevarila.

Kada sam se obukla i kada sam završila higijenu otišla sam u kuhinju da doručkujem. U hodniku sam čula nešto čudno. Neko je pjevao. To je bila prve čudna stvar koja se desila danas. U kuhinji mi je okrenut leđima stajao
Christopher koji je - čini mi se pekao palačinke. Kad god bi palačinka bila u vazduhu zapjevao bi još jače a kada bi pala u tavu tiše. Bilo je jako smiješno. Ali tako je divno pjevao.

Nisam mogla izdržati pa sam se nasmijala. Okrenuo se prema meni a oči su mu sjetlucale. Čudno. Njegove oči su uglavnom bile namrštene i ljute. Lijepa promjena.
"Dobro jutro. Sjedi doručak je skoro gotov."
Prevrnula sam očima. Uvijek je tako zapovjedan. Uvijek naređuje, ali sam ipak sjela. Nakon nekoliko minuta stavio je palacinke ispred mene, ali ne obicne palačinke nego u raznim oblicima. Papagaj, miš, razne životinje zatim cvijeće i srcad. Nisam mogla da odolim pa sam se nasmijala. Bilo mi je žao da ih pojedem ali moja glad je prevladala pa jesam.

Nakon doručka desila se druga čudna stvar. To je bilo da sam se pod jedan: zezala sa Christopherim i pod dva: Natanijel je ušao u kuhinju.

Sve što sam dosad pričala sa Christopherom je palo u zaborav kada sam potrčala prema Natanijelu u zagrljaj. Poljubila sam ga jer mi je jako nedostajao. Jer sam bila u ovoj kući bez njega. Krajičnom oka sam primjetila kako Christopher izlazi iz kuhinje, ali mi se to činilo nevažnim. Mislila sam da nam daje privatnost. Nisam primjetila njegov izraz lica jer ga nije ni bilo samo su njegove oči skrivale tu tajnu zašto je izašao iz kuhinje.

Kada smo se konačno razdvojili i došli do daha Natanijel je rekao:"Hajde idemo u grad." Sa oduševljenjem sam klimnula glavom i pošla za njim u auto. Otvorio mi je vrata od auta kao džentlmen i nasmijao mi se. Uzvratila sam mu. Kako je to divno kada nađeš osobu zbog koje cvjetaš iznutra samo zbog jednog pogleda.

U gradu smo bili u bioskopu ali nismo baš mnogo obraćali pažnju na film. Sjedili smo na zadnjim sjedištima u uglu sale i ljubili se sve do kraja filma. Nakon toga smo otišli u kafić i pričali smo o svemu živome. O vremnu, danu, ljudima, odrastanju sve nezahtjevne teme. Stvarno sam uživala. Napokon smo bilo sami i konačno smo bili zajedno.

Sjećate se kako sam pomenula one čudne stvari koje su mi se desile danas. Kada sam u restoranu pošla u kupatilo desila se treća. U hodniku se nalazio toalet a malo prije toga sam vidjela jako visoku priliku sa plavom kosom kako zalazi za ugao. Ta je prilika neodoljivo podsjećala na Christophera. Ali on je ostao kod kuće. A možda i nije. Kada sam pogledala po restoranu nigdje nisam ugledala tu priliku pa sam odustala. Vjerovatno mi se samo učinilo. Ali neki osjećaj mi je govorio da mi se nije učinilo.

Kada smo se vratili kući otišla sam malo na plažu da uživam u suncu. Tada se desila četvrta čudna stvar. Sjedila sam na pjesku i uživala u suncu i milovala Reks kada je neko progovorio. "Vidim da si se oporavila. Nisam znao da si se vratila ovamo." Prestrašeno sam pogledala iza sebe i spazila onog tjelohranitelja sa plavim očima. Zašto se on stalno tu pojavljuje? "Možeš li se molim te vratiti poslu a mene ostaviti na miru? Ne želim da mi ti upropastiš ovaj dan." "Ali, srce, ja ustvari nisam ovdje. Ja ovdje ne radim. Samo me ti vidiš i samo ti pričaš sa mnom."
Iako su njegove riječi na mene ostavile utisak nisam se obazirala na njega. Pošla sam putićem u kuću, ali on me je sve vrijeme pratio. Kada sam došla do staklenih vrata na koje je bio naslonjem Christopher čula sam njegove riječi :"Vrijeme mi je da nestanem." Okrenuo se i prije nego što sam se snašla otišao je nekim putem iza kuće.

Nije mi bio nešto bitan pa sam samo slegnula ramenima i kucnula o staklo da se Christopher pomakne da bih ušla. Malo je kako se meni čini iznenađemo okrenuo i otvorio vrata. "Ana, mislio sam da si u sobi. Barem mi je tako Natanijel rekao."
"Otišla sam malo do plaže."
"Znaš da nije problem da ideš do plaže, ali molim te javi se nekome. Može nešto da ti se desi."
"Stvarno sam zaboravila. Obećavam, neće se ponoviti."
"To stalno ponavljaš. Izludićeš me."
Samo sam klimnula glavom i otišla u sobu.

Kada se je već pao mrak Natanijel je ušao u moju sobu da se pozdravi sa mnom. "Moram da idem, malena. Imam nekog posla pa ću doći sutra popodne."
"Važi." Poljubila sam ga i on je otišao.

Kada sam završila higijenu i legla u krevet razmisljala sam kako je ovaj dan bio prelijep. Po ko zna koliki put sam se zapitala zašto mi Christopher neda da odem iz kuće. Kasnije te noći sam shvatila da ni u ovoj kući nije sigurno.

30 nastavak. Jako mi je žao što nije bilo nastavka. Stvarno nisam imala ideja. Izvinite ako je kratko. Ako vam se svidilo otavite vote i kom. Jako mi znači. :-)