Poglavlje 27

5.1K 187 10
                                    

Christopher's POV

Kada sam ušao u sobu, Ana je spavala. Dobila je malo boje u licu. Izgledala je tako spokojno dok spava. Kao uspavani anđeo. Nakon nekoliko trenutaka Natanijel je ušao za mnom. Prišao je Ani i uhvatio je za ruku. Gledao ju je sa tolikom ljubavlju koju ja nikada nisam iskusio. Možda bih trebao pustiti da se vrati njemu. Sa njim će biti srećnija. A onda sam se sjetio kako je bila srećna dok je učila kako da surfuje. Kod njeg to ne bi mogla da radi. Ne. Moram je zadržati uz sebe. Ovo se ne smije opet ponoviti.

Ana's POV

Mešekoljila sam se na nečemu mekanom i polako otvorila oči. Neko je stajao iznad mene. Izgledao je kao Natanijel. Samo malo. To jeste Natanijel. Konačno me je našao. Spasiće me od Christophera. Polako sam mu se nasmijala da bih se uvjerila da neće nestati. Uzvratio mi je osmjeh. Tada sam bila sigurna.
"Možemo li kući?" Polako sam ga upitala i sjetila sam se malog Reksa. Kako li je šta radi? Nataniel kao da je pročitao moje misli klimnuo je glavom. "Doveo sam ga. Čeka u autu. Kada ti bude bolje vidjećeš ga." Super to znači da idem kući. Polako sam ustala i naslonila se na ruke kada sam primjetila da mi je jedna ruka umotana a da mi u drugoj teče infuzija. Uhvatio me je napad panike koji se smirio čim mi je Natanijel položio ruke na ramena.

Kada sam se smirila pogledala sam sobu. Bila je sva u bjelom ako se izuzme prilika koja je stajala u uglu naslonjena na zid ruku prekrštenih na prsima. Znala sam i njega. On me je oteo a sada me je spasio. Nisam znala kako ali nekako sam to znala.

Nalazila sam se u sobi sa dvojicom otmičara. Prvi me je oteo i u njega sam se zaljubila a drugi, pa drugi me je oteo i zbog toga sam ga mrzila ali sada ne toliko. Imao je i on svojih trenutaka. Kada je Natanijel vidio kako ih obadvojicu naizmjenično posmatram progovorio je:
"Christopere, možemo li da razgovaramo?" Pošao je prema vratima a Christopher me je još jednom pogledao pa se ramenom odgurnuo o zid i pošao prema vratima.

Kada sam ostala sama ponovo sam se vratila u ležeći polažaj i pokušala da slušam o čemu pričaju.

"Ana, mora da ide samnom."
"Ne, Natanijele, ne ide. Mora da bude na sigurnom a samo ja mogu da je zaštitim. Ako se tebi vrati stalno ćete negdje ići i onaj ko ju je povrijedio može da je nađe. Sigurnija je kod mene."
Čula sam kako je Natanijel iznervirano izdahnuo i popustio. "Dobro, ali svaki dan ću dolaziti da je vidim."

Nakon tih riječi, zatvorila sam oči da da bih zaustavile suze koje su prijetile da padnu i pokušala sam da zaspem. Ponovo se vraćam u onaj pakao.

Kada su se vratili pravila sam se da spavam. Neko me je pomilovao po glavu dok me je neko uhvatio za ruku.
"Još uvijek je blijeda. Idem da vidim doktora." Christopher je izašao da vidi doktora dok je Natanijel ostao. Neko vrijeme me je milovao po licu dok sam se ja odupirala njegovom dodiru.

Odjednom, osjetila sam poriv da povratim. Nisam mogla više da izdržim i povratila sam. Neko mi je u zadnji tren stavio neku posudu tako da nisam povratila na krevet. Kada sam zatvorila usta osjetila sam ukus krvi. Najgori ukus ikada.

Natanijel je izletio iz sobe i počeo je da galami po hodniku. Kada je doktor došao u pratnji njih dvojice, Christopher se ukopao u mjestu. Licem mu je prešao prestravljen pogled i nervozno je pogledao u doktora.
"Ovo je veoma loše. Tijelo joj odbija krv tako da morate naći člana njene porodice. Samo tu će krv možda prihvatiti. Do tada pokušaćemo da zaustavimo povraćanje. Ali požurite."
Doktor je izašao i ostali smo sami.

"Dakle, gdje joj je otac?" Christopher je pogledao u Natanijela koji je buljio u telefon. Izabrao je neki broj i pozvao.
"Mitchele hoću da nađes Aninog oca. Javi mi gdje se nalazi." Prekinuo je i pogledao me.

"Sve će biti uredu, malena. Samo izdrži." Polako sam klimnula glavom i spustila je na jastuk. Jako mi se spavalo. Dok sam pokušavala da zaspem shvatila sam šta je Natanijel govorio. Moj otac dolazi. Da me spasi..

Nisam pisala jer mi je ova sedmice bila užasna. Samo su nešto pitali. Uglavnom, ako vam se sviđa ostvite vote i kom.

Uživajte!
Pjesma mi je pomogla u pisanju. Po meni se slaže.

Never say neverWhere stories live. Discover now