Never say never

Poglavlje 13

Nataniel's POV

"Ana, probudi se, probudi, probudi." Polako sam je drmao ne bi li došla sebi. Mora da sam je povrijedio. Mora biti. Nema ništa drugo. Pošao sam prema kupatilu kada je odjednom vrisnula i skupila se u fetusni položaj. Cijelu noć je plakala a ja sam je držao u svom krilu i milovao je po glavi.

Ana's POV

Kada sam se probudila sunce se lagano probijalo kroz prozor. Ležala sam na krevetu a Natanijel je bio do mene. Spavao je na stomaku a plava mu se kosa prosula po jastuku. Izgledao je tako mlado kada spava. Polako sam se izvukla iz kreveta i pošla prema svojoj sobi.

Punih pola sata sam lunjala po kući dok nisam došla u svoj dio kuće. Kada sam otišla u kupatilo primjetila sam tanki mlaz krvi između nogu,ali jutros me ništa nije bolilo. Samo sam slegnula ramenima i pošla sam da se istuširam. Dok sam trljala kosu čula sam kako se vrata otvaraju. Ušla sam u sobu i on je sjedio na krevetu. Kosa mu je još uvijek bila zamršena od spavanja a na sebi je samo imao donji dio trenerke. Zagledala sam se u njegov stomak i nisam mogla da ne primjetim kako se osmjehuje. Podigla sam pogled i susrela negov pogled koji je uprkos osmijehu bio zabrinut i ozbiljan. "Jesi li dobro? Ne boli te ništa. Ako te šta boli pozvaću dobru doktorku da te pregleda." "Da dobro sam. Ništa me ne boli a i ježim se od doktora." "Kad tad će te pregledati." Zamislila sam i razmšljala o svom seksualnom životu. Pošto sam izgubila nevinost mislim da je očekivao da stalno imamo seks. Kada je pošao prema vratima gledala sam mu leđa i ruke. Dođavola, kakvo je čovjek tijelo imao. Kada je vidjeo kako buljim rekao mi je:" Nije pristojno buljiti, ali šta ćeš kada sam tako neodoljiv." Pokušala sam ga pogoditi jastukom, ali naravno on ga je uhvati i vratio na krevet. "Samo da znaš više nema obuke. Dolazićeš u igraonicu kada te pozovem a ostalo vrijeme ćeš vježbati ili raditi šta već vi cure radite." Okrenuo se i izašao.

Otišla sam u dnevnu sobu da čitam neki magazin,ali umjesto toga sam našla sebe na naslovnoj strani. To je bila slika od sinoć. Naslov je glasio "Je li gospodin West konačno pronašao ljubav? Koja je to koja ga je oborila sa nogu?" Onda je išao članak o tome gdje smo bili i njegova kratka istorija. To mi je izgledalo zanimljivo pa sam počela da čitam:
"Gospodin West se sinoć pojavio na premijeri novog baleta. Ali nije došao sam. Ko je ljepotica koja ga je pratila? Izgledali su srećni i zaljubljeni"
Mi? Zaljubljeni? To je bilo nemoguće. Iznervirana nastavila sam da čitam:
Gospodin West nikada do sada nije viđen u pratnji neke žene. Kao što znate on je veliki tvorac inovanotivnih računara koji koriste sunčevu energiju za rad time štiteći okolinu jer gospodin West ne voli da zagađuje okolinu. Na jednom interviju je izjavio: Odrastao sam u malom naselju koje je sa svih strana bilo okruženo velikim gomila smeća i to sve od starih računara i telefona. Zbog toga mi je želja da smanim zagađenje i da pomognem ljudima koji ne mogu da se brinu o sebi.- nakon toga nije više davao intervijue, ali kako sve napreduje u poslednje vrijeme sve je moguće. Odbacila sam novine uz veliko razumjevanje zašto živi na planini i zašto mu je svaka soba toliko velka. Nakon toga sam ustala i sebi napravila čaj i izašla na terasu. Napolju je bilo vedro pa sam mogla da posmatram čuvare kako na svakih deset minuta pregledaju imanje. Nakon nekog vremena neko se dovezao u nekom otmenom audiju i Natanijel je izašao na vrata. Bio je umotan u šal i imao je neki mantil. Zagrlili su i nakon što ga je taj stranac pogodio grudvom on mu je vratio. To me je podsjetilo na naše grudvanje i izlazak sunca, ali i na Munju. Ustala sam i otišla do kuhinje i pokupila nekoliko kockica šećera ubacila ih u džep i otišla po jaknu. Kada sam izašla napolje nije ih nigdje bilo pa sam krenula prema konjušnicama i našla Munju u prvom odjeljku. Obradovao mi se kada sam došla. Odmah je počeo da njišti i kada sam mu dala kockicu šećera on je veselo udario nogom o pod. Nasla sam neke četke za timarenje i počela sam da ga četkam.

Kada sam završila Munja se sijao kao zlato a i u tom trenu sam čula kopita konja. Natanijel je prvi ušao u pratnji svijetlo riđeg konja a za njim stranac sa svijetlo smeđim konjem. Iznenadio se kada me je ugledao kako stojim pored Munje a stranac se okrenuo prema Natanijelu i rekao mu:" Vau, Natanijele nisam znao da imaš djevojku. Jako je zgodna. I izgleda da je uspjela pokoriti Munju. Znaš da niko to nije uspio kao ni Natanijela. Doduše imao je jednu curu kada sam jednom davno došao ali to je zanemarljivo." "Džejsone umukni više. Mogao bi da joj kažeš kakav sam bio kao beba? Kao da me nisi već dovoljno osramotio." On se na to samo nasmijao. "Inače ovo je moj brat Džejson. Džejsone ovo je Ana." Pružila sam ruku da se rukujemo a on je samo odmahnuo glavom i nasmijao se. "Morate sve da mi ispričate. Kako ste se upoznali. Gdje te je sve vodio." Zavjernički mi je namignuo. Natanijel je na to samo prevrnuo očima." Zar nemaš neki sastanak?" Džejson se udario po čelu i promrmljao :"Batice moram da begam." Meni je namignuo i otišao. "Nisam znao da znaš da timariš konje." "To sam naučila na ljetnom kampu. Mogu li i da ga jašem?" Izgledao je zaprepašteno. Zatim se pribrao i jednostavno odgovori da ne mogu jer Munja nikad nije jahan i da se mora pripremiti. Zatim me je uhvatio ispod lakta i poveo prema kući.

Jako mi je žao ako ste čekali imala sam nekog posla pa nisam imala vremena da pišem. Molim vas votujte ili ostavite komentar. :)