Baby Doll (Harry Styles)~bosnian translation~

Alive

''Kunem se, ako ucinis ovako nesto jos jednom, ja cu.. ja..'' Harry je zastao, ucvrscavajuci svoje ruke oko mene. Izdahnuo je napeti uzdah, prije nego sto je nastavio. ''Ne znam sta cu uciniti.''

''Ako ne budes vikao na mene, onda necu vise bjezati.'' Nasalila sam se. ''Stvarno sam trebala vidjeti svoju majku, i jos uvijek trebam. Imala je srcani udar, Harry. Nemam pojma kako je sada.''

''Srcani udar?'' Njegove obrve su se skupile.

''Da, rekla sam ti. Ali ti si bio zauzet sa svojom ljutnom tako da me nisi htio slusati.'' Rekla sam bijesno, odsijecajuci kontakt ocima sa njim. Moja ljutnja prema njemu zbog onoga sto je ucinio je jos uvijek bila tu, i to je ponistavalo moju zahvalnost prema njemu.

''Ja jednostavno ne mogu vjerovati da si pustila tog tipa da dodje. Rekao sam ti da ne volim kada dolaze stranci u moju kucu.'' Rekao je. ''Je li on tvoj decko?''

''Je li to uopste bitno?'' Pukla sam. Kako je mogao spominjati nepotrebne stvari kada su se vaznije stvari dogadjale? ''On je bio dovoljno pazljiv da me obavijesti o mojoj majci, unatoc rizicima.''

''Odvest cu te do tvoje majke.'' Rekao je, pokrivajuci me sa crnim sokom. Nisam mu rekla kako me je proganjala skupina punkera, ukljucujuci djevojku koja ga je navodno poznavala. To bi samo pojacalo njegovu teskobu u cijelom ovom dogadjaju. Vec je tako olako presao preko ovoga, bez obzirao sto me je mnogo puta povrijedio, jos uvijek se brinuo za mene. Ne zelim da ga nista omete od namjere da me odvede do moje majke.

''Ona je u Svetoj Johnosonovoj bolnici.'' Obavijestila sam ga.

''Bit ce duga voznja do tamo. Tako smo daleko.'' Rekao mi je, pokrecuci automobil. ''Isla si u suprotan smijer. Tvoj osjecaj za smijer je toliko strasan da je smijesno.'' Osmijeh mu je igrao na usnama. Samo sam se nasmijala na njegovu primjedbu, previse iscrpljena da bilo sta odgovorim. Kisa je bila zamijenjena malom kisicom dok smo se vozili. Naslonila sam se na kozno sjedalo u automobilu, dok sam osjecala sigurnost da zatvorim svoje oci.

Automobil se tresao, preko nelagodne ceste. Ovo je bilo zadnje mjesto gdje bi Mercedes trebao biti. Harry je izgleda shvatio koji je problem bio, postavljajuci nelagodni izraz na licu. Znala sam da ljubav muskarca prema automobilima nije se uporedjivale sa bilo cime drugim.

Nekoliko trenutaka kasnije, zastali smo, na sto sam oci siroko otvorila. Pomislila sam da Harry nije mogao podnijeti da dopusti da njegov Mercedes prolazi kroz ovakvo strasno iskustvo. Izasao je iz auta, saginjajuci se, izgledajuci da mu ni kisa vise ne smeta. Odmahnula sam pospanost na stranu, uspravljajuci se, te podizuci glavu kako bi vidjela sta Harry radi.

''Guma je pukla.'' Obavijestio me je. ''Komad metala se zaglavio.''

Nade u meni su potonule, na sto sam uzdahnula. Bila sam sigurna da sam bila prokleta. Neka tocka u mom zivotu, gdje me je netko sigurno prokleo, netko tko me je stvarno mrzio. Harry se vratio, zalupivsi vrata auta, prestravsi me. Cinio je se izritirano previse.

''Mrzis li me?'' Upitao je. Ovo je bilo neocekivano.

''Molim?''

''Gle, samo sam bio previse ljut jer sam proveo cijelo jutro na mjesto koje jednostavno nisam mogao izbjeci, a da te ne izvucem iz ove sve zbrke i samo kako bi dosao kuci zatecuci te kako se ljubis sa nekim tipom u mom dvoristu.''

''Ti si.. sta?''

''Cula si me.'' Rekao je, prije nego sto je pokrio svoje lice rukama. Zastenjao je. ''Zao mi je. Ja..''

''Jesi li stvarno?'' Nisam mogla vjerovati svojim usima.

Uzdahnuo je. ''Rijesila si se sve ovoga, Lia. Ti si.. slobodna.''