Baby Doll (Harry Styles)~bosnian translation~

Real

Srce mi je tuklo znasno da sam ga cak mogla cuti svojim vlastitim usima dok su likovi se stvarali oko mene. Harry se odmakeo od bolnickog kreveta dok ga je moja majka vukla za kosulju, grcevito pokusavajuci stvoriti koliko toliko udaljenosti moguce je izmedju njega i mene.
Sta se dogadja?

''Smirite se, gospodjo!'' Medicinska sestra drzala je moju majku za ruku, pokusavajuci je nagovoriti da se opusti.

Harryeve obrve su se skupile zajedno, izrazavajuci nezadovoljstvo i na trenutak sam pomislila da ce istresti svoj bijes, jer to je ono sto je obicno cinio. Iznenadila sam se kada je ostao pomalo smiren dok su sestre uvjeravale moju majku da Harryu i meni da malo vremena zajedno.

''Necu je ostaviti sa njim. Ili s bilo kim drugim ovdje. Odvest cu je kuci.'' Glas moje majke se tresao dok je govorila.

''Jasno nam je da ste zabrinuti, ali vi ste ovdje samo posjetitelj, i ne bi smjeli da to cinite. Bilo bi najbolje da napustite sobu na kratko vrijeme.'' Crvenokosata sestra joj je rekla s jasnim nestrpljivim tonom.

Moja majka je uzdahnula drhtavo, zatvarajuci oci na trenutak, prije nego sto je opet rekla. ''Ne, ostat cu ovdje i..''

''Necu praviti buku.'' Sada se cinila mnogo vise smirenija, ali jos uvijek je bila nervozna.

Sestra je pogledala u Harrya za odgovor. Dao joj je malo klimanje glavom u nerado odobrenju, sa i dalje skupljenim obrvama. ''Uopste se nismo tako dogovorili.'' Rekao je mojoj majci kada su sestre napustile sobu. ''Ne smijete plakati ovdje ispred nje, sada je budna.''

Borila sam se prisjetiti dogadjaja koji su doveli do ovoga. Moja majka i Harry su stajali licem u lice – ovo je doslovno nocna mora. Bila sam odsutna, znam to. No, razlog je nejasan. Tesko sam razlikovala sta je bio san, a sta je bila java, a uzrok su bili lijekovi. Ali neugodni osjecaj bola u mom stomaku mi je pomogao da se sjetim. Krv, bol. Bolan osjecaj necega parao je iz mog tijela. Zastrasujuce sjecanje me je podsjetilo prije nego sto sam se onesvijestila.. sjetila sam se. Ali nisam mogla vjerovati. Da sam zaista bila trudna s Harryem? Moji dlanovi su se poceli znojiti, prsti su mi se poceli vrpoljiti dok sam ih micala kroz moju kosu. To je objacnjavalo mnogo toga.. bolest, grcevi, nedostatak energije. Bila sam tako nepazljiva, tako glupa.

''Nisi u poziciji da mi predajes. Ona je moja kcer, a ti si je unistio. Ona je bila djevojka s teznjama i buducnosti za koju sam se borila da to postigne, a ti cudoviste si sve to unistio. Iskoristio si je za svoje pervezne zelje.. pogledaj je sada.'' Pogledala me je teskim ocima.

Harryeva usta su bila otvorena, na izgled je bio sa gubitcima rijeci. Izgledao je apsolutno iscrpljeno, njegova kosa je bila neukrocena kao i podocnjaci ispod njegovih ociju. Sve se izdogadjalo za mene prebrzo. Izgubila sam svoje dijete, zar ne? Naravno da jesam. Bebu koju nisam ni znala da nosim. Na tu pomisao sam oslabila. Moj um se vrtio, te sam zatvorila oci, moleci da je ovo sve san. ''Zar stvarno ocekujes da samo tako lako predjem preko ovoga?'' Moja majka je nastavljala, kada sam osjetila njezinu tezinu na madracu. Uhvatila me je za ruku, blagonaklono me gledajuci.

Harry je vukao prstima preko svojih sljepocnica, pritskajuci ih, te sjedajuci na stolicu pokraj kreveta. Moja majka je uhvatila moju bradu svojim rukama, polako okrecuci glavi prema svojoj, ocito nezadovoljna sto je moj pogled bio na Harryu. Stisnula je svojim dlanovima moje obraze, pokusavajuci da me utjesi. ''Sve ce biti uredu. Ides kuci, Thalia. Nece te vise muciti. Zelim da sve zabora..''

''Mama.'' Prekinula sam je, sklanjajuci njezine ruke s mog lica, a zatim ih zadrzavajuci uz moje ruke. ''T-to nije njegova krivnja.'' Tiho sam rekla, ne imajuci snage da se potrudim da glasnije progovorim. Isto tako sam se bojala ocekivane reakcije od moje majke kada sam se spremala izgovoriti sljedecu recenicu. ''Volim ga.''