Baby Doll (Harry Styles)~bosnian translation~

Doll

Harry's POV

Parkirao sam auto ispod nekog drveca, gaseci motor, zajedno sa prednjim svjetlima. Bilo je napusteno i previse tiho. Stalno sam gledao na sat, zabrinut sa svakom sekundom koja je prolazila. Proslo je vec odavnno 12:30 i Thalie nije bilo nigdje ni na vidiku. Moguce je da nije dobila poruku ili buket. Bila je vrla vjerovatnoca da je netko smjestio da ne dodje do nje buket i bio sam siguran da taj netko bi mogao biti taj gad Darren.

Vjerovatno je to. U svom razmisljanju sam vec mogao zamisliti Thaliu kako spava u svojoj sobi, mirno. Ali jos uvijek nisam mogao biti siguran. Necu moci spavati veceras, osim ako ne saznadnem gdje je. Natovario sam ovo na sebe. Trebao sam samo koristiti pouzdaniji oblik komunikacije. Odvezao sam se do njezinog kafica da bi vidio da li postoji bilo kakav znak od nje, ali unutra je bilo crno kao ugljen. Uzdahnuo sam dubok uzdah, naslonjajuci celo protiv volana. Sada nisam imao drugog izbora nego voziti do njezine zgrade kako bi bio siguran da je ona tamo. Bio sam svjestan da cu je s tim samo uvuci dublje u jos veca govna.

Zaustavio sam se ispred neocuvane zgrade i skoro sam se trznuo pri pogledu na nju. Tako neuljudno mjesto za zivjeti. Bio sam osudjivan mislima, krvio sam, sam sebe sto zivi u ovakvom stanju, nakon cega sam izasao iz vozila. Kaskao sam dok sam dolazio do ulaznih vrata, pritiskajuci gumbove na kutiji za pozive, ali bilo je oslabljeno i usrano i nije uopste funkcionisalo, pa sam ponovo pritisnuo, malo previse jako, ali onda robot nalik glasu se oglasio.

''Nema posjetitelja u ovo doba.'' Rekao je glas.

''Ja sam prijatelj Thalie Faye i moram razgovarati sa njom. Hitno je.'' Rekao sam u zvucnik zapustene kutije, boreci se da ostanem smiren.

''Rekao sam da nema posjetitelja u ovo doba. Jebeno sam umoran, samo otidji i vrati se ujutro.'' Na kraju je zijevnuo na sto sam pozelio da ga zadavim.

''Slusaj ovamo jebeni gade, nigdje necu otici dok je ne vidim. Nemas pojma tko sam i sta mogu uciniti da..''

Ulazna vrata su zaskriptala otvarajuci se, prekidajuci mene u trenutnoj vici. Zena u spavacici je stajala na vratima, vukuci svoj dzemper oko sebe. Na trenutak sam pomislio da je Thalia, jer je nosila isti stil kose i bila je priblizno iste visine kao ona. ''Tko si ti? Sta zelis od moje kcerke?'' Pitala je sa mekanim, zajedno sa ostrim tonom, pritom sklanjala je zalutale sijede pramenove s lica. Slicnost je bila drasticna i vec sam znao da je to bila Thalina majka.

''Moram znati da je vasa kcerka ovdje.'' Objasnio sam, kada je ona izasla van, zatvarajuci vrata za sobom.

''Postoji ljudi koji spavaju, ne mozes samo doci ovdje i poceti vikati vulgarnosti u ovo doba noci.'' Pogledala me je na uznemirujuci nacin. Pogled joj se zadrzao na mojim cipelama, a zatim na moje prstenove na prstima. Trebao sam ih skinuti. ''Tko si ti? Kako znas Thaliu?''

''Vidite, samo trebam znati da li je ovdje, to je sve. I otici cu.''

''Ona je sa svojom prijateljicom, nije ovdje.'' Rekla je. ''Nisi mi odgovorio. Tko si ti i kako znas moju kcerku?''

''Kako je ime njezine prijateljice?'' Pitao sam umjesto toga, bojeci se sta reci.

''Ovo je smijesno. Ni ne znam te, a ocekujes da odgovorim na sva ta pitanja o Thalii?'' Skupila je svoje obrve. ''Ako mi ne kazes tko si, ja cu.. ja cu te prijaviti upravi.'' Mucala je u svom govoru, jer je znala dobro kao i ja, da ako to ne ucinim da svejedno uprava nece nista uciniti.

''Da li se ta njezina prijateljica slucajno ne zove Sarah?'' Izlanuo sam. Trebao sam znati.

''Kako znas?'' Promrmljala je sa strahopostovanjem, te je na trenutak pregledala cijelo moje tijelo. Gdje je Thalia? Rekla je svojoj majci da je otisla sa Sarah, bas kao sto smo i planirali i ona je otisla.