Baby Doll (Harry Styles)~bosnian translation~

Leave

Harry's POV

Kako su znali sta se dogodilo Thalii? Kako su eventualno mogli saznati u kojoj je bolnici bila?

Otpuhnuo sam, vukuci se do staklenih vrata. Darren i Thalina majka su prakticki molili da ih puste unutra, ali bolnicko osoblje je ostalo cvrsto i odano svojim pravilima i propisima, sto je smijesno, jer nitko nikada nije slusao pravila nigdje drugdje u ovom gradu. Ali onda opet ova bolnica nije bila poznata bez razloga.

Zabranjen je ulaz osim onima koji su vec nazvali i dogovorili pregled unaprijed ili da das jasan dokaz da si rodjak ili bliski poznanik pacijenta, znam to jer sam ovdje bio prije nekoliko godina kako bi posvjedocio smrt mog pra ujaka. I takodjer sam znao da je odjeca bila glavni faktor koji su uzimali u obzir prije nego sto te puste unutra. Ako ste odjeveni lose, znaju da niste u mogucnosti da priustite usluge ovdje, pa ce vas odmah sasjeci. Isto pravilo primjenjuje se cak i ako ste posjetitelj, cini se.

Primjetio sam Darrena kako je napeto i krhko gledao u zenu pored sebe sa kretenskim pogledom, kada sam prosao kroz klizna staklena vrata. Zasto joj je u pratnji? Nije ona shvatila kakva je sve sjebana sranja radio iza njihovih ledja? Osoblje je iznenada svoju glavu okrenulo prema meni, zaustavljajuci se u radu. Oni su reagirali na mene na isti nacin na koji su ljudi reagirali na mog oca kada je usao u sobu.

''Moras im reci.'' Thalina majka imala je komad tkiva uvucen izmedju nosa i usta, sa prigusenim glasom. ''Moram vidjeti svoju kcer.'' Oci su joj bile prepune suza, a tanki prsti su drhtali dok je gledala u mene.

Moj trenutni fokus bio je na Darrena sada i kako je imao hrabrosti uopste da se pojavi ovdje nakon sto mu je mala tajna otkrivena. Ovaj momak je znao mnogo stvari, mozda je jos uvijek pokusavao da udje u Thalin trag. I zbog toga, nisam ga zelio ni blizu nje.

''Neka je u cekaonici.'' Rekao sam osoblju, osobito visokom covjeku koji je stojao na vratima sa prekrizenim rukama preko svojih prsa. Nije se pojavio bas posebno spreman, ali zbunjen itekako, otvorio sam vrata Thalinoj mami, zadrzavajuci pritom ozbiljnu facu, ocito nezadovoljan ishodom. Ona je pozurila pored mene, iskoristavajuci priliku.

Anksioznost koja je rasla u Darrenu je premasila sve granica, ocito je izgubio strpljenje koje je imao zadnji put kada sam ga vidio. ''Odlazi odavde.'' Rekao sam mu ostro. On nije prosvjedovao. Sigurno je napokon shvatio koliki supak je ispao i nadam se da ga barem grize savjest. Bolje mu je.

Vratio sam se u cekaonicu u hitni odjel gdje se Thalina majka vrpoljila u stolici. Imala je sijedu ukovrdjenu kosu, a koza joj je bila blijeda i koscata. Gledajuci u nju u tom zivcanom stranju me je podsjetilo na realnu situaciju i srce mi je pocelo opet lupati.

Oboje smo imali pitanja jedno za drugo, ali smo sutjeli. Je li ona uopste zna sta se desilo njezinoj kcerci unutra? Ako je tako, kako? Je li ona uopste znala da Thalia nosi dijete? Moje dijete? Njezina prisutnost iznenadjujuci nije uzrokovala nikakvu napetost, ne sada iako smo oboje bili toliko zbunjeni u situaciji da se nismo mogli trenutno gnjaviti s bilo cim drugim. Hodao sam naprijed-nazad, sa rukama koje su mlatarale na sve strani, dok nisam odlucio da ih stavim u dzepove, ne znajuci gdje ih trebam staviti. Ovo je bilo izludjujuce i moja nestrpljivost je dosla do krajnje granice. Imao sam potrebu da za svaki sekund udjem u sobu, i samo sam se suzdrzavao da to ne ucinim.

Kada je covjek odjeven u bijeloj kuti, doktor vjerovatno, izasao iz jedne od prostorija hitne, Thalina majka je bila na nogama u trenu, i odmah mi je zapala za oko. ''Ja sam njezina majka, kako je ona? Kako joj je, doktore?'' Njezina pitanja su bila mahnitala, a njezine mrsave ruke lebdile su okolo, gotovo kao da je prisiljavala za odgovor. Doktor je skinuo kirursku masku s lica, a zatim polako odmahnuo glavom. Osjetio sam nalavu krvi u mojim venama, sa srcem koje je tonulo sve do koljena.