Baby Doll (Harry Styles)~bosnian translation~

Boy

''Harry je u kasnim tridesetim godinama. Izgleda poput gospodina Damiana.'' Richard je zastao na trenutak, da mi se naruga, izrazavajuci svoju masnocu na obrazima. ''Ima troje djece, najstariji je godinu dana stariji od tebe.''

Zatamljeni prozor od automobila se spustio, otkrivajući Damianovo pomalo iznervirano lice. "Moramo da požurimo. Imam drugog posla." Rekao je, nesvjestan onoga sto mi je Richard govorio.

Richard je povukao na kvaku vrata od automobila, otvarajuci da udjem. "Oh, siguran sam da ga neces slusati. Zna se obracunati na fizicki nacin kada je ljut." Sapnuo je prije nego što je nagnuo glavu u stranu, signalizirajući mi da udjem unutra.

Dah mi je se nakupio u grlu dok sam zategnuto stiskala torbu, tiho sjedajuci u sedište suvozača previše uplašeno da bi cak poslušala bilo koga u ovom trenutku. Richard je pokazao đavolski osmijeh upućen meni, prije nego što je zalupio vrata, zatvarajuci ih.

_________

Sutila sam sve vrijeme, s nekoliko jecaja koje sam jedino proizvodila. Kad nije bio zauzet razgovorom telefonom, Damian je razgovarao sa mnom. Pitao me stvari kao što su koliko dugo borvim u Fleesu i on je želio znati nešto o mojim roditeljima. Ali samo sam ga ignorisala

Samo sam gledala dolje na ljubičastu sportsku torbu koju sam dobila. Blago sam raskopcala torbu pronalazeci kratke haljine i obicne zguzvane spavaćice unutra. Uz nagli osećaj gađenja sam se upoznala sa tim, pa sam zakopčala torbu, gurajuci je u stranu.

Oči su mi upravo lepršale zatvorene od mentalne i fizičke iscrpljenosti, kada je rekao da smo stigli. Putovanje je bilo kraće nego što sam očekivala. Gume Mercedesa su zaskriptale kada smo se zaustavili uz prilazni put, i osjetila sam da mi puls ubrzava.

Nevoljko sam izasla iz automobila uz naredbu Damiana, uzimajuci sportsku torbu. Bilo je bolje imati nešto nego ništa. Jaki vjetrovi su puhali u mene, rasprstavajuci moje pramenove kose. Moje tamne lokne postale su labave i odskakale su okolo zbog frustacije vjetra. Tek tada sam shvatila da je Bee zaista uspjela u tome da moja kosa izgleda naocito ... Ali sve iz pogrešnih razloga.

"Požuri sada." Čula sam Damianov glas. Bucmasti starac već je bio na pragu vile. "Basje hladna noć."

Pozurila sam oprezno niz put koji je vodio do vile. Noge su mi se smrzle dok sam dosla do praga. Nisam mogla natjerati samu sebe da uđem kroz ulazna vrata koja su već bila širom otvorena.

Oci su mi se prilagodile na zuto svjetlo u unutrasnjoszi, dok sam i dalje međutim stajala na stepici dobrodoslice. ''Udji unutra.'' Damian me je pozvao. Sjedio je na koznom kaucu uz malo vatre koja je gorila do strane zida.

Oprezno sam ušla unutra, dok su se vrata iza mene zatvorila , što me je prepalo. Primetila sam bucmastu ženu srednjih godina u haljini sluzavke sa nasmijanim licem. Uzvratila sam prijateljski gest, nesto slabije prije nego szo sam oprezno ulazila dalje u kucu.

Damianovog sina nije bilo nigdje ni na vidiku. Pitala sam su bila njegova djeca i zena. Moja glava se osetila teškom dok mi je tjeskoba počela gusiti iznova.

"Osećaj se kao kod kuće, Thalia." Damian mi je rekao, izvukavši cigaretu iz džepa. Ustao je, koračajuci prema meni. "Imam nešto na čemu moram da prisustvujem. A sada cu te ostaviti."

Nisam bila sigurna šta li je to. Znala sam da je Damian igrao glavnu ulogu u ovoj tragediji, ali on je bio taj koji me je doveo ovdje, i jedini koji me je mogao vratiti, koliko sam znala. Nisam znala šta da očekujem večeras. Nisam bila spremna za bilo sta.

"Slušaj, djete," Okrenuo se prema meni kad je dosao do vrata. "Znam da je ovo novo za tebe, ali sve što tražim od tebe je da moj sin bude kao pravi muškarac."

Pravi muškarac? Za oca troje dece, nije bilo dovoljno da postane pravi muskarac?

Kada je Damian otišao nakon usporenog otvaranja svake brave na ulaznim vratima, našla sam se sama u dnevnoj sobi sa sluzavkom koja je se smijesila svaki put kada bi nam se pogledi susreli. Izgledala je prijateljski ... I imala sam ludu ideju. Nadala sam se da će mi pomoći da pobegnem, ako joj budem ispričala svoju priču.

"Želiš li toplo pice, draga?" Ponudila me je, dok joj osmijeh nije napustao lice.

"Ja sam Thalia. Kako se zoveš?" Pitala sam je umesto odgovora.

"Oh, Maria ali svi me zovu gospođa Briffen, možeš me zvati kako hoć..."

"Gospođo Briffen ... mozete li mi pomoći?" Tražila sam nakon što sam ispustila sportsku torbu na pod.

"Već znam šta želiš, ljubavi." Rekla je, igrajuci se sa svojim prstima. "Zelim da ti pomognem. Ali žao mi je što moram da ti kažem da sam upozorena od Richa - mislim, gospodina Richarda u večernjim satima. Rekao mi je da ako budes imala problema pa budeš zabrljala i pobjegla, svu krivicu bi na mene prebacio automatski i gospodin Damian bi me otpustio. "

Uzdahnula sam u porazu, brišeći oznojeno čelo. Čak i ako bih uspela da pobjegnem,stavila bih i svoju i njenu porodicu u opasnost ... Dakle, ja sam zarobljena u svojoj blijedoj sudbini.

"Žao mi je. Ali da li bi i dalje zeljela toplo pi.."

"Gospođo Briffen!" Glasan muški glas odjekivao je odozgor negdje, uzrokujući da prodrhtim. To je bio on.

"Čaša mlijeka ..." Duboki glas se opet začuo, ovaj put jasnije. Visoka sjenka se pojavila na zidu koje su okruzivale spiralne stepenice prije nego što su uslijedile duboki koraki. Već sam se vrpoljila zbog materijala moje neudobne haljine dok su mi misli letjeli.

"Ali ti si si osjetljiv na laktozu, sjećaš se?" Ona ga je podsjetila.

Bila sam iznenađena kada sam ga konačno vidjela. Nije bio u kasnim tridesetim i definitivno nije mogao biti otac troje odrasle djece - osim ako je on bio jedan od djece. Nisam mogla biti sigurna. Ko god da je bio, on je bio mlad i zapravo, izgledao je mojih godina. Bio je u crnim hlacama i dugmad njegove karirane košulje su bila otkopcane. Zateturao je se niz stepenice, dok je njegova tamna smeđa kosa bila katastrofalno neuredna. Bio je pijan.

"Ja ... Izlazim." Nerazgovjetno je govorio, trljajuci oci dok je uspjesno sisao sa zadnjih stepenica. Bila sam iznenađena kako je uspio uspješno sici dolje bez pada. "Peterov je rođendan."

" Upravo ste se vratili i stvarno mislim da je sigurno za vas da sada ne vozite. " Gospođa Briffen ga je savjetovala .

" Ja sam sposoban za sve. " Zastao je, pokušavajuci ispraviti sam sebe gurajući kauč . " Ja sam sposoban odluciti za sebe... Da li ili ne mogu ići . "

" Mislim..''

" Zacepi ! Stvaras mi glavobolju . " Ruke su mu lebdele okolo dok se borio da se uravnoteži .

Posrnuo je prema ulaznim vratima . Bio je nejasan na nekim riječima koje nisam razumjela, i kada je konačno došao do svog odredišta , bio je prisiljen da se osloni na drvo . Izgubio je ravnotezu. Celo mu je strugalo vrata dok je poceo kliziti prema podu.

Gospođa Briffen je požurila prema njemu, naslanjajuci svoje ruke oko njegovog ramena. " Ja sam do ...broo . " On je zastenjao, dok sunjegove teške oči padale, zatvarajuci se.

Nije se uopste obazirao na moje stanje, nije cak ni primjetio moje prisustvo dok ga je gospodja Briffen usmjeravala na kauc u dnevnoj sobi, prolazeci pored mene. Odmah nakon toga se srusio na barsunast kauc, dok je njegovo tijelo malo oskocilo od opijanja, prije nego sto je potpuno mirovao.

Gospođa Briffen se odmaknula u trenutku kada je bila sigurna da je uredu. Duboko je udahnula vazduh prije nego sto mi je se obratila sa nemirnim osmijehom " Thalia ... ovo je Harry . "

__________

Da vam odmah kažem, Harry nema trideset godina, niti ima troje djece, samo je Richard htio prestrasiti Thaliu :)

ostavite vote i komentar!!!!