Baby Doll (Harry Styles)~bosnian translation~

Darkest

Thalia's POV

Odgurivala sam Darrena kada god bi pokusao da mi se primakne. Djevojke u sobi su sutjele dok su gledale u mene rasplakanu, dok je Darren izgovarao svoje beskrajne isprike. Stajala sam u kutu sobe, jecajuci dok je on govorio. On je bio posljednja osoba koju sam zeljela vidjeti upravo sada, i vec sam mu rekla da ide iz sobe, ali on je odbijao. Nisam ga vise tjerala jer nisam zeljela stvarati jos vecu scenu.

Navodno, on je bio jedan od ljudi namjenjen Richardu da me trazi. Darren se dobrovoljno ponudio da obilazi mjesto gdje sam ja zivjela, tako da me drugi ljudi ne bi mogli pronaci. Nitko od njih nije bio dovoljno svjestan da me je on osobno poznavao. Takodjer je objasnio kako je usao u ovaj posao prije nego sto je napustio grad. A razlog zasto je napustio grad je zbog toga sto je iskljucivo bio izabaran od Richarda da se nadje sa sefovima ostalih gradova, kako bi promovirao svoje 'usluge'.

Darren je vjerovatno bio izabran zbog svojih socijalnih vjestina, kao i to da je imao namjetljivu pamet i sarm. On nije bio na fakultetu sve ovo vrijeme. Radio je za te ljude. Dodao je i to da zna da nije ovo uredu, da otima djevojke s ulice kako bi ih prodavali, ali je bio pod utjecajem novca koji mu se nudio. On je rekao da je pokusavao da napusti ovaj posao nekoliko puta, ali postajalo bi svaki put teze kada god bi pokusao. ''Nakon sto udjes u ovo, nema povratka'' Tako je barem rekao.

Zatim se zakleo kako on nije rekao Richardu za mene, da on nije ni znao da su me oteli sve dok nije dobio poziv od moje majke, gdje ga je molila za pomoc. ''Ne zelim da izgubim ono sto imamo, Lia. Znacis mi sve. Ti si sve sto imam.'' Rekao je.

Svakakvo objasnjenje koje je predlagao nije ni bilo vazno upravo sada, nisam zeljela da slusam. Sve sto sam znala je da je on bio jedan od njih i da sam vise bolesna od njih do srzi. Nisam znala sta cu uciniti sa njim, a i ne zelim da razmisljam o tome. U glavi mi trenutno sve lupa i osjecam se tako lose. Osjecam se kao da se sva raspadam.

''Thalia, molim te nesto reci.'' Darren je rekao, izgledajuci kao da mu moja tisina nanosi tjeskobu.

''Mozda bi trebao otici, Darren.'' Kratka brineta ga je savjetovala tihim glasom, dok su ostale djevojke ostale mirne, vjerovatno skrhane od onoga sto su upravo cule.

''Budi tiha.'' Darren ju je usutkivao, frustrirano prije nego sto je pogledao u mene za odgovor.

Nisam imala sta za reci, nisam ni mogla cak misliti normalno. Neke tablete su mi davali kako bi se onesvijestila, vjerovatno sam jos uvijek bila pod njihovim utjecajem, jer sam izgledala kao da sam jos uvijek mamurna i nastojala sam ispravno prikupiti svoje misli.

Vrata su se otvorila jos jednom, ovaj put je to bila zena srednjih godina u kratkom viktorijskom stilu odjevanja. Njezina siva prosarena kosa bila je cudnovatog oblika, poput kosnice sa kragnom koja je ne zdravo strsila. ''Sta je ovo?'' Uzdahnula je. ''Zasto ona place?''

''Osobni razlozi, gospodjo.'' Darren je odgovorio.

''Ne mozemo ovdje imati djevojke koje placu. Uskoro cemo zapoceti cas.'' Usla je, spustajuci torbu na pod. ''Moras izaci, decko.''

''Samo trenutak..''

''Odjebi van!'' Glas joj se drasticno promjenio, kao i njeno ponasanje. Povukla je Darrena za ruku, usmjeravajuci ga prema vratima.

''Thalia, razgovarat cu sa njima. Izacit ces odavde.'' Darren me je uvjeravao, prije nego sto mu je zena zalupila vrata ispred nosa.

''Oh, oh. Sta je ovo, sapunica? Daj, molim te. Mi smo zauzete djevojke i u ovom gradu, moramo biti jake. Ne smijemo plakati za momcima i za menstrualnim grcevima.'' Mahala je svojim rukama. ''Sada obrisi svoje suze, tako da mozemo prijeci na posao.''