Baby Doll (Harry Styles)~bosnian translation~

Lullaby

Cijelo jutro provela sam razgovarajuci sa majkom preko telefona, mada nisam smjela da pricam sa bilo kim van kuce. Harrya nije bilo kod kuce, kao i obicno, i to je bio najbolji trenutak za to. Gospodja Briffen mi je rekla da ce me pokrivati, ako nesto krene po zlo, pa sam zato rizikovala.

Jedino sto sam shvatila sinoc je da sam ostala zanjemjena zbog svega sto se dogodilo. Moj um je jos obradjivao niz dogadjaja sto mi je se izdogadjalo. Sve sto sam dublje isla, vise sam se mucila.

Boljelo je.

Boljelo je znajuci da je moja buducnost mracna. I posebno je boljelo znajuci da se sada smatram kao neka vrsta.. prostituke.

Bojala sam se da me se majka ne zastidi jednoga dana. Mozda je to bio razlog zasto sam oklijevala prije nego sto sam je pozvala jutros.

Ali nas razgovor je bio sve sto mi je bilo potrebno. Njen glas me je smirivao. Plakala je i izvinjavala je se. Obecala je da ce naci izlaz iz svega ovoga. Rekla mi je da ostanem jos neko vrijeme. Ali njeno obecanje nije me motivisalo, jer sam znala da apsolutno nista ne moze poduzeti kako bi me izvukla iz ovoga nereda. Ipak razgovor sa njom me je smirio.

Takodjer je dodala da su dobili novac, ali nisu htjeli da potrose ni jedan cent. Ja sam bila protiv toga, te sam izrazila kako bih bila mirnija kada bi postupili drugacije. Skoro se na svaku recenicu zakasljala i to me je malo zabrinulo. Zvucalo je ostro i u tom trenutku briga za njeno zdravlje postala je jedina stvar koja je zauzimala moj um. ''Stvarno bih voljela da mozes sa mnom ici, Thalia.'' Gospodja Briffen je rekla.

''I ja'' Uzdahnula sam, naslanjajuci se na okvir od vrata. ''Ne znam kako ce ispasti ovaj vikend.'' ''Draga, cuvaj se.''

''Hocu. Sretan put gospodjo Briffen.'' Zagrlila sam je prije nego je krenula prema taksiju, dok ju je teski kaput naizgled pogurivao ka dolje. Zatvorila sam vrata i shvatila da sam potpuno sama kod kuce. Mogla sam da pobjegnem, ali nisam htjela. Mogla sam da pozovem taksi i odem kuci. No, ono sto bi Richard mogao uciti za moju porodicu me prestravilo. Napravila sam put do kuhinje, odlucujuci da ukrotim zvuk svoga zeldaca. Gospodja Briffen je ostavila na sporetu supu i samo sam okrenula kvaku da podgrijem. Zgrabila sam kasiku kako bih probala, ali sam na kraju zavrsila sa sprzenim jezikom. Ispustila sam kasiku i juha u njoj se prosula na moju ljubicastu haljinu.

Gundjala sam dok mi je iritacija rasla. Mrzim sto se sve lose stvari desavaju bas meni, bez obzira da li su male ili velike. Iskljucila sam sporet svjesna da je supa ocigledno dovoljno topla. Miris me je podsjetio na vrijeme kada je moja majka kuhala supu za Jackeya i mene. I stvarno nisam znala kada ce se tako nesto opet desiti. Na um mi je pao natpjev. Pocela sam da pjevam uspavanku koju bi moji roditelji pjevali meni da bi me utjesili kada sam imala deset godina. Nasmijala sam se kada sam se sjetila kako me je Darren ismijavao kada je saznao tu neugodnu tajnu.

"Andjeli gledaju,uvijek oko tebe,

sve preko noci

ponoc snije, svuda te okruzuju

sve preko noci..."

Moj glas se prelomio kada su se sva sjecanja na moga oca vratila. Moj vizija je postala mutna kada sam osjetila da mi se priblizavaju suze. Nije mi se dopadalo to sto sam postala toliko emotivna. Nisam htjela da budem toliko slaba.

"Mekani, njezni sati te miluju

Brda i doline u snu spavaju

Sve preko noci ..."

Nastavila sam da pjevusim, sa drhtavim tonom dok sam izlijevala supu u zdjelu. "Sve preko.. noc..." Bila sam iznenada prekinuta otvaranjem kuhinjskih vrata.

''K-Kako znas tu pesmu.'' Moje srce je snazno kucalo dok je duboki glas ispunio prostoriju. Osjecala sam se tako neugodno. ''M-Moji roditelji. Znali su mi pjevati.'' Odgovorila sam. ''Oh.'' Bila sam iznenadjena kada sam primjetila da su mu oci bile vodenaste. Protrljao je oci, pazeci da to ne pokaze. Udaljio se od mene, odlazeci do kuhinjskog stola dok je otkopcavao svoju jaknu.

''Thalia!'' Harry me je pozvao. ''Da?''. ''Pravim zabavu. Moji prijatelji dolaze uskoro!''

''Oh.'' ''Zelim da se preobuces u nesto drugo.''

''Sta? Zasto?''

''Tvoja haljina izgleda smijesno. Ovo nije 18. stoljece.''

''Bit cu onda u svojoj sobi.''

''Ne zanima me gdje ces biti. Zelim samo da promjenis tu ruznu haljinu.''

Suzila sam obrve, gledajuci u stranu, dok sam nastavljala da mjesam svoju supu. ''Oh, da li si ljuta na mene?'' Pitao je, ustajeci sa stolice. Dosao je do mene, svlaceci moju elasticnu znojnicu koja je drzala moj rep.

''Prestani!'' Okrenula sam se prema njemu. Bio je samo nekoliko inca od mene.

''I ne vezuj kosu.'' Dodao je.

''Zasto?'' Pitala sam, bijesno. ''Zato sto sam tako rekao. Zivis u mojoj kuci. I moras postovati moja pravila.'' Tvrdio je. Zivila sam u tvojoj kuci, jer sam bila prisiljena. Nisam mogla da zamislim da netko zivi svojevoljno sa Harryem. Zurio je dolje u mene i to je bilo dovoljno da prisilim svoj pogled prema podu. Bio je kao nasilnik.

____

Sretan Bozic svima koji slave :)