Baby Doll (Harry Styles)~bosnian translation~

Decisions

Sat je otkucao 2 sata.

Jedan luster je vjesio povis moje glave, obasjavajacu kuhinju dok sam stajala ispred pulta. Tama je bila svuda oko mene, sto je poticalo moju jedinu zelju u ovom trenutku. Trenutno je privlacilo sve moja osjetila. Bila sam izgubljena. Nisam mogla misliti ispravno. Depresija je napadala moj um, zamaglivsi sve racionale misli.

Bacila sam pogled na svoje ruke kada sam ih ispruzila. Nikada nisam ni shvatala da su toliko blijede. Prsti su mi poceli drhtati vise kada su se priblizavale nozu. Uzela sam ostar predmet koji je predhodno bio na drvenom panju, hvatajuci sebe u razmisljanju. Nikada nisam razmisljala na ovakav nacin. Uhvatila sam cvrsto drsku izmedju svojih vlaznih dlanova, zatvarajuci oci cvrsto, kako bi se izborila da blokiram bilo koje druge misli.

Svaka agonija, svaka bol se nestati nakon ovoga, pomislila sam. Ti to mozes uciniti, Lia. Biti ces sa svojim ocem.

Suze su mocile moje obraze dok su lile nekontrolisano. Divlja sumaglica naselila je moj um. Oci su mi se siroko otvorile kada sam osjetila ostar pritisak kroz moju vestu – doticajuci moj stomak. Zastavila sam se, zadrzavajuci se na tome. Ovo je stvarnost.

Ova bol ce se zadrzati privremeno, nestat ce u trenu kada nestane i sve ostalo, cula sam glas, koji me je ohrabrivao. Osjecala sam tesku knedlu u grlu.

''Thalia?'' Jos jedan udarac stvarnosti. '' Sta to dovraga radis?'' Glas je bio sada dosta glasniji.

Noz je oteo iz mojih ruku, bacajuci ga na kuhinjeske plocice. Tada sam osjetila njegovu ruku koje su me uhvatile. Bila sam okrenuta Harryevom licu. Vidjela sam dvojicu. Stvarno nisam mogla obratiti ono sto se upravo dogadja, ali samo sam znala da sam se osjecala sigurno.

Vizija mi je postajala mutna na svakoj sekundi koja je prolazila i bol koju sam osjecala u glavi postajala je bolnija. ''Lia.'' Cula sam svoje ime mnogo puta, ali Harryev glas postajao je sve manji svaki put kada bi me ponovo zovnuo.

Koljena su mi se iznenada osjecala slaba. Vise nisam bila u mogucnosti da pruzim sebi podrsku, i prepustila sam se u potpunosti. Ali nisam pala. Umjesto toga, bila sam podignuta.

_________

Blagu opeku sam osjetila na svojim kapcima, shvatajuci da vise nije bila noc prije nego sto sam otvorila oci. Bila sam izvan svega. Sta se dogodilo? Stalno sam se pitala.

Rukama sam stisnula, povlaceci plahtu ispod sebe. Neosvijetljeni luster bio je objesen iznad mene, dok je jaki kolonjski miris lebdio iznad mene. Ovo nije bila moja soba.

Sjetila sam se odmah svega nakon toga, dok mi je u glavi se razbistrivalo. Prisjetila sam se Richarda koji me je udario. Presla sam preko svoje glave, primjecujuci zavoj koji je bio omotan oko nje. Glavobolja je nestala, a bol je bila manja.

Kada mi je sumaglica u glavi bila izbrisana u potpunosti, shvatila sam da sam bila u Harryevoj sobi. Onda sam se sjetila svega sto sam pokusala uciti sinoc. Zadrhtala sam pri pomisli kako sam bila dovoljno hrabra da tako nesto ucinim.

Ne samo da sam ucinila potpuno iracionalnu stvar, vec je to bilo i sebicno. Nisam uopste razmisljala o posljedicama. Ignorisala sam potpuno situaciju kroz sta bi moja porodica prolazila, ako bi se kojim slucajem ubila.

Upravo sam se osjecala zarobljeno, izgubljeno i sama. Bila sam u sahovskoj igri u kojoj sam znala da cu izgubiti, bez obzira koliko pokreta sam imala i na trenutak sam htjela prestati. Htjela sam odustati.

Vrata su bila oskrinuta i iz njih je izasla gospodja Briffen, gurajuci ih koljenima, ulazeci s tablom pune hrane. Sjela je na donji dio kreveta, stavljajuci tablu pored mene. '' Kako se osjecas, draga? Jako si nas zabrinula sinoc.''