Baby Doll (Harry Styles)~bosnian translation~

Fragile

Ostavljajte usputne komentare!

.

Vila je bila tako prazna i izrazito mirna. Na trenutak, osjetila sam da gubim razum. Bila sam sama u svojim mislima, i to je najgore moguce mucenje. I taj bolan osjecaj sam drzala u sebi. Osjecaj ceznje za necim tako losim, tako da mozete zamisliti sami sebe da zivite u trenutku kada ste se tako ocajnicki nadali; samo sto se brzo razocarate kada vas stvarnost pogodi pravo u lice, i govori vam kako stvari nikada nisu trebali biti takve. Taj osjecaj kada ste ulozili svoje emocije u nesto, samo kako bi ostali nenagradjeni.

Nedostaje mi nacin kako sam bila prije dva mjeseca. Ta bi Thalia oterasila te misli u samo nekoliko sekundi. Ne, ona ne bi imala te misli. Ali nisam bila vise ta Thalia. Ovo iskustvo me je pretvorilo u nesto drugo, u nesto sto se nisam mogla prepoznati.

Hodala sam sama hodnikom u pokusaju da odvratim samu sebe od boli. Sjedeci onako i ne radeci nista mi se samo pojacavala bol. Kada se stvorila ispred mene neka nevidljiva ruka, trgnula sam se, vidjevsi sjenu odvratne osobe iza mramorne sklupture. Izgledao je poput Damiana. Smirila sam se kada sam shvatila da je to bio samo jedna od nizu mojih mašti, sto je prouzrokovalo mojim brigama.

Nasla sam samu sebe kako stojim samo inc odvojena od sobe u kojoj sam vidjela Harryeve osobne slike. Katanac je bio tu, ali nije bio ispravno zatvoren. Vjerovatno je slomljen. Tako jako sam zeljela znati zasto mi krije sve to iza ledja, i zasto je naslikao mene. No, posljednje sto mi je bilo potrebno je da se sjecam njega, pa sam jednostavno prosla pokraj sobe.

Kada sam shvatila da hodanje okolo nije bilo nista bolje od sjedenja, sjela sam na stepenice. Odmarala sam glavu na ogradi, oslanjajuci se na njih prejako, namjerno jer sam zeljela biti povrijedjena. Osjecala sam da sam to zasluzila. Zato sto sam bila tako glupa. Pa ipak, jos uvijek sam se pitala sta li Harry radi upravo sada. Mozda je vec odabrao prsten za Kaylee, predivni sa ogromnim dijamantom na vrhu. Mozda su svratili na kolace na stapicu u slatkoj francuskoj pekari u centru grada. Mozda je sada ljubi.

Odjednom, moja pozornost je bila preusmjerena na zavjese. Kroz uski otvor, uhvatila sam tracak necijih brzih pokreta, ali sam bila predalo da bi znala sta je zapravo to bilo. Nadajuci se da se samo moj um poigravao sa mnom opet, ustala sam, krecuci se niz stepenice i zagrnjujuci zastore. Dah mi je zastao kada sam vidjela Darrena kako panicno mase rukama na prednjem ulazu. Kada me je ugledao, pokazao mi je prema dvoristu vile.

Bila sam presretna sto ga vidim, i jednako bila sam u nevjerici. Bilo je previse opasno za njega, za moju porodicu. Shvatila sam sta je pokusavao reci, te sam brzo otkljucala bravu na vratima. Potrcala sam van u dvoriste, gdje je Darren pokusavao prijeci ogradu. Trgnula sam se, dok se pokusavao gurnuti preko siljaka. Kada je uspio, pao je na pod, na travu, uspjesno se smijeseci. Uzvratila sam mu, prisilan osmijeh, koji je dosao lakse nego sto sam ocekivala.

''Izgledas zdravo kao i uvijek.'' Komentarisao me je, skidajuci komadice trave sa hlaca, prije nego sto mi je pruzio ruku.

''Cudo, ne osjecam se zdravo.'' Uzvratila sam mu ruku, sto me je on povukao u zagrljaj. Odmah sam se opustila.''Veoma je opasno da budes ovdje. Mislim da me Damian jos uvijek motri. I tu je jedna jako znatizeljna komsinica.'' Odmakela sam se.

''Ne brini. Potpuno smo sami. Vidis? Dosao sam vec odavno i vidio sam onog covjeka kako odlazi. Ali samo kako bi bio siguran da si sama, cekao sam neko vrijeme.'' Slegnuo je ramenima. ''Samo sam htio provjeriti da li si uredu.''

Klimnula sam glavom, sa dubokim uzdahom. ''Jesi li plakala?'' Upitao je.

''Da, u posljednja dva mjeseca.'' Slegnula sam ramenima.