Baby Doll (Harry Styles)~bosnian translation~

Wrong

Spotaknula sam se niz stepenice, iscrprpljena iako sam se upravo probudila. Gospodjine Briffenine oci su pomno gledale, njezinu metlu koju je upotrebljavala ispred sebe. Vizija mi je bila jos uvijek prekrivena ali sam mogla primjetiti da je predvorje bilo bez i jedne jedite mrlje. Vaze su bile uskladjenje, dok je masivni luster obasjavao svjetlije nego prije kao i sto je ventilacija pridobila novi, cisti zrak u domacinstvu. Zahvatala je duboka mirisna aroma koja je mirisala tako dobro da me je na neki nacin gusila. ''Sta radite?'' Pitala sam, trljajuci oci.

''Oh, samo cistim. Damian uvijek zeli da kuca bude besprijekorno cista na rodjendan svog sina.'' Gospodja Briffen je odgovorila, sa izrazenom nervoze. ''Ustala si rano?''

''Uvijek se probudim u..'' Glas mi je postao prigusen na glasno trestenje usisivaca. Otvorila sam oci neocekivano.

Zena s tijelom nalik gospodji Briffen je upravljala usisivacem, ali se cinila kao da ne zna sta radi. Usisivac se zustro pomicao naprijed i nazad dok se zena borila kako bi stavila stroj pod svoju kontrolu. Otkotrljala se u predsoblje s usisivacem, te je krenula prema porculanskim vaze pokraj vrata. Gospodja Briffen je krenula kako bi spasila, trceci sto brze je mogla da sprijeci katastrofu. Cijev usisivaca se izmakela zeni koja je mrmljala stvari na francuskom i na moju zabavu, usisivac je poceo usisavati od Gospodje Briffen haljinu. Vrisak je pobjegao od srednjogodisnjih zena koji je odjekivao vilom i morala sam se ugristi za usnu kako bi iskontrolisala svoj smijeh. Zvono na vratima je zazvonilo, i bila sam vise nego rastresena da pomognem izbezumljenim gospodjama.

Potrcala sam prema vratima, ocekujuci da bude postar kao sto biva svakog ponedjeljka. Otkljucala sam vrata koja su predhodno zapecatila vrata zatvoreno prije nego sto sam ih povukla da ih otvorim. Realizacija da postar nije bio ispred vrata me je urazimilo prekasno. Ostala sam zamrznuta na licu mjesta, bez da sam mogla progovoriti ili misliti.

''Oh, zdravo.'' Kaylee me je pozdravila u vecini zenstvenim glasom, i tek sam tada primjetila da je buka u pozadini prestala.

Njezin osmijeh je bio nemiran, napet ali jos uvijek je izgledala lijepo unatoc tome. Moj nedostatak odgovora, pridonjela je rastuca napetost izmedju nas. ''Jesi li Harryeva prijateljica?'' Pitala je, stvarajuci u meni otvrdnu grudu u grlo.

''Ona je moja rodica.'' Odgovor je dosao iza mene. Harry je stajao pored mene, povecajuci pritisak.

''Oh. Ona je vrlo lijepa. Kako to da mi nisi rekao da boravis s njom?'' Kaylee je nastavila.

''Upravo je stigla.'' Harry je odgovorio.

''Trebala bi poci sa nama.'' Predlozila je.

''N-ne.'' Uspjela sam reci.

''Ona zapravo nije otvorena osoba.'' Harry je dodao.

''Rodjendan ti je Harry.'' Fakticki ga je gurnula u igru. ''Ne mozes ga provesti bez svoje rodice.''

Harry je pogledao u mene za odgovor. Nervozno je cesao svoj zatiljak, naizgled je izgledao kao da ceka da odbijem ponudu.

''J-ja ne mogu. Imam posla.'' Rekla sam.

''Ako tako kazes.'' Kaylee je popustila. ''Gdje je tvoj otac? Moj ceka u autu. Pa bolje nam je da krenemo.'' ''On ce nas cekati tamo, ali znajuci njega, vjerovatno ce kasniti.'' Harry se sagnuo prema dolje kako bi zatvorio svoju sportsku torbu, gdje sam uhvatila tracak kupacih gaca kao i dodatne odjece. ''Pratit cu vas iza, sa svojim autom.'' Potpuno ignorisajuci moju prisutnost, izasao je sa torbom, zatvarajuci vrata za sobom.

Ubijalo me je malo znajuci da ce Harry svoj rodjendan provesti s Kaylee na jednom od najljepsih mjesta ovdje. Cula sam mnogo o vodopadima u Crestilngu od svojih prijatelja u skoli, i obicno su koristili rijeci za opisivanje tog mjesta kao 'lijepo', 'romanticno' i ''iz snova'. Ulaz je do neba skup, ali moji roditelji su bili tamo prije i govorili su da je vrijedilo svaki cent. Govorili su da to mozes tek shvatiti i osjetiti kada posjetis to mjesto.