Cijena ljubavi

Neo zaboravljen

Navečer nakon posla Adela je sjedila naslonjena na kauču gledajući TV.

"Kako mrzim ove sladunjave scene..."

"S kim to razgovaraš?" Uđe njezina majka.

"Sama sa sobom..."

"Pa naravno, kad nemaš pametnijeg posla."

"Svađati se s tobom je moj posao, zar ne? No danas bih uzela slobodan dan, ako se slažeš."

"Nema potrebe za sarkazmom Adela, shvatila sam što hoćeš reći. Ostavit ću te onda samu da u miru nastaviš pričati sama sa sobom."

"Hvala. Iscrpljena sam nakon posla. Nemam se snage svađati."

"Naravno. Idem pozdraviti Nea i poljubiti ga za laku noć, kasnije ti se možda pridružim..."

"OH BOŽE, NEO!" Adela skoči s kauča. "Zaboravila sam dovesti ga iz škole. Nakon što je imao priredbu...Oh Bože!"

"Što si? Kako si mogla zaboraviti vlastito dijete?!"

"Mama, žurim!" Adela iziđe.

"Bože, čuvaj moga unuka i njegovu poludjelu majku." Uzdahne Vivian.

_________

Adela parkira auto pred Neovom školom gdje je on na stepenicama plakao.

"NEO! Neo, hvala Bogu da si dobro!" Pokuša ga zagrliti.

"NE! MAKNI SE OD MENE!" Neo uzme svoju torbu i stavi je na leđa.

"Oprosti, sine. Znam da nije bilo u redu, no zbog te priredbe..."

"Naravno, priredba je kriva. Samo me pusti na miru." Neo zatvori vrata auta.

U autu nitko od njih dugo nije rekao niti riječ.

"Sine..."

"Znao sam!"

"Što si znao?"

"Da ćeš prije ili kasnije reći nešto. Ne trudi se. Ništa što kažeš neće pomoći."

"To mi je jasno... Ja sam loša majka."

"Najgora na svijetu."

"Imaš pravo. I žao mi je zbog toga. Zbilja se trudim, no ne mogu sama. Tvoj otac je kriv, da nije otišao..."

"Naravno, sada okrivi njega za svoje pogreške. Znao sam da ćeš početi govoriti o tome kako je moj otac grozan. Vidiš, ja mislim da nije, jer nije učinio ništa loše. Samo se spasio od tebe. Šteta što nije poveo i mene, to mu jedino zamjeram."

"Shvaćam da si ljut no ne dopuštam ti da ovako razgovaraš sa mnom." Reče kada uđu u kuću.

"Što se dogodilo? Jesi li dobro, Neo dušice?"

"Jesam, bako. Izgleda da si ti jedina osoba u ovoj kući koja brine za mene." Reče i ode u svoju sobu zalupivši vratima.