Cijena ljubavi

Put u Ameriku

Adela i Neo, nakon što su otišli s vjenčanja, odu u trgovački centar gdje Adela traži nešto u što bi se mogla presvući iz vjenčanice jer joj je sva odjeća ostala u stanu.

-Neo, hoćeš li da i tebi kupim nešto za put?

-Ali, gdje idemo?

-Idemo u Ameriku. Hajde, brzo.

-Mama, zašto? Ne razumijem.

-Ah, sine...-Adela sjedne na klupicu. Uzme njegovu ruku i privuče ga k sebi.

-Tvoj djed je umro u avionu.

-Što? Ne, djed... Ne!

-Dođi, dušo.-Adela ga zagrli.

-Ne, to ne može biti istina. Zašto?

-Sine, sada moramo požuriti i maknuti se odavde. Ovdje su ljudi sebični i zli. Idemo zadnji put pozdraviti djeda.

-Dobro.-reče Neo brišući suze.-Zar Damjan neće s nama?

-On više nikad nigdje neće s nama.

-Ne razumijem, što se to odjednom događa...

-Dušo, znaš koliko trebaš znati. Sada se spremimo i idemo.

-Dobro. Dobro...-reče Neo i ustanu pa uđu u jednu trgovinu odjećom. Adela je našla tamnoplavu haljinu iznad koljena koju je odlučila kupiti no kada je ušla u kabinu nije mogla skinuti vjenčanicu. Adela se još neko vrijeme gledala u ogledalu u vjenčanici a zatim ju je presvukla.

~*~

Damjan i Korina iziđu iz WC-a i Damjan siđe dolje među goste. Na njihovim licima se vidjela zbunjenost i svi su mrmljali gledajući Damjana i Korini koja se spuštala stepenicama nakon njega. Damjan priđe Dori i Patriciji.

-Hej. Gdje je Adela?

-Oh, ti bi trebao znati bolje od nas.-reče Dora kolutajući očima.

-Ne razumijem, kako to misliš?

-Sve ti razumiješ, gade, prevario si ju s Korinom!-reče Patricija-O tome svi pričaju!

-Stišaj se, netko će te čuti. To nije istina.

Do njih dođe njegova uplakana majka.

-Sine, sine reci mi da nije istina ono o čemu svi govore. Reci mi da ju nisi... Oh, Bože, prevario si ju! Nije mi dobro...

-Majko, nisam. Ne znam otkud vam to.

-Nema potrebe za poricanjem.-reče Patricija.-Vidite li sada kakvog ste čovjeka odgojili? Hvala Bogu da nismo saznali prekasno.

~*~

Adela i Neo nakon što su napunili kofere odjećom i ostalim potrepštinama otišli su na aerodrom i uskoro su bili u avionu za Ameriku.

-Mama, koliko još?

-Sine, pitaš me isto svakih pet minuta. Stići ćemo.

-Ali tako sam umoran.

-Spavaj onda.

-Bojim se.

-Nemaš se čega bojati, uz tebe sam.-reče i stisne mu ruku. Neo zatvori oči.

-Mama, kada će Ivan doći u našu obitelj?

-Ne znam. Spremna sam žrtvovati mnogo za tvoju i njegovu sreću no ne i biti s čovjekom koji...koji... Ah, zaboravi. Spavaj, dušice.

-Hoćemo li biti tamo kad se probudim?

-Ne mogu ti to obećati. No znam da ću ja sigurno biti tu.

~*~

-Bože, ne mogu vjerovati...-reče Damjan i sjedne na kauč u Adelinu stanu.-Pa zar je samo tako otišla?

-Da.-reče Patricija-Isto kao što si ti nju samo tako prevario.

-Oh, sine...-reče njegova majka još uvijek u suzama.

-Dosta, gospođo.-reče Patricija.-Ne mogu vas više slušati. Idite negdje drugo plakati ili prestanite. Sada je sve gotovo, više ništa ne možemo vratiti. Ne možemo napraviti čovjeka od vašeg sina.

Njegova majka iziđe van skupa sa preostalim gostima.

-Kako si to mogao napraviti mojoj malenoj?-reče Vivian glumeći da plače.-Bruno je bio sto puta bolji odbtebe. Možda ju je ostavio, no nikada ju ne bi prevario.

-Ma nemojte? A što je on radio sedam godina po svijetu?! Pričate gluposti.

-Čujete, Dora i Patricija, kako mi se obraća nitkov. Taj niti ne poštuje starije. Sramota...-Vivian brizne u plač.

-I vi isto, gospođo Vivian.-reče Patricija.-Spremali smo vjenčanje a dobili dvije uplakane majke. Ponašate se kao da je netko umro.

-Pa zapravo i je...-reče Vivian.-Saša je umro.

-Tko je Saša?-upita Damjan.

-Oh, Bože, sad se ni ne sjeća... A tješio me kako mu let samo kasni.

-On je otac tvoje nesuđene žene, glupane.-reče Patricija grleći Vivian.

-Gospođo Vivian, primite moju sućut.-reče Dora.

-Oh, draga, sućut trebate izraziti onoj Stephanie. Ona mu je sada žena. Iako mu nije rodila niti jedno dijete, nju je zvao ženom a mene ne.

-Takva nepravda, gospođo Vivian.-reče Patricija.-Vidi da ste ga jako voljeli.

-I jesam, Patricija draga. No on me napustio kao staru krpu i oženio mlađu. Dvadeset i dvije godine mlađu! Mislite da se ona u njega zaljubila? Ne, zaljubila se u njegove novce. I sada je dobila što je htjela....-opet brizne u plač.

-Meni se čini kako i vi mislite samo na novac.-reče Damjan.-Niste ni spomenuli Adelu.

-Oh, Bože moj. Držite me da ga ne ubijem!

-Damjane izlazi! Nemaš što raditi u Adelinu stanu! Gubi se!-viče Patricija.

-Evo, gospođo. Popijte vode.-Dora joj pruži čašu.

-Kakvu vodu, vino mi daj...

-Ne biste trebali...

-Ti ćeš mi reći što bih trebala. Daj tu bocu.-Vivian uzme bocu sa stola.