Cijena ljubavi

Majčin dan

-I, Neo, kakva ti je bila večera?-upita ga Bruno.

-Odlična, želim ti dolaziti češće.

-Pa...ako se Adela složi.

-Sigurno hoće, ti si tako dobar.

-Ozbiljno to misliš?-Bruno se iznenadi.

-Da.

-I...hoćeš li joj reći kako ti je bilo lijepo?

-Hoću.

-To je moj sin!

~*~

Svanulo je novo nedjeljno jutro u Zagrebu i sunce je ispunilo svjetlošću Bruninu sobu i Nea odmah diglo na noge iz kreveta.

Jutro je za Adelu bilo kao i svako drugo, boljim ga je činilo samo to što danas nemora raditi.

Neo se probudio prije Brune, sjeo za kuhinjski stol i promatrao svoj rad s likovnog.

Bilo je to crveno srce od papira ukrašeno srebrnim šljokicama na kome je pisalo: "Mama, sretan ti majčin dan. Voli te Neo." a u drugoj ruci držao je crtež na kome su bili oni dvoje. Iznad njega je pisalo Neo a iznad Adele "najbolja mama na svijetu".

-Oh, nadam se da će joj se svidjeti.

~*~

Začulo se zvono na vratima Brunina stana. Bez majice je otišao otvoriti.

-Adela, došla si po Nea?

-Da. Ovaj...tako dočekuješ sve svoje goste?

-Ništa bolje ne govori "dobrodošli" od moga tijela.

-Ne sviđa mi se da si takav dok je Neo tu.

-Dobro, pa zar je to takav problem?

-Da, je. Ubuduće pripazi, molim te.

-Na zapovijed.

-Gdje je Neo?

-Neo, mama ti je došla! Požuri!-Bruno ga pozove.-Uđi ako hoćeš.

-Neću, hvala.

-Kako je bilo na spoju sinoć?

-Sudeći po onome što znam o tebi ti bi to trebao znati bolje od mene.

-Kako to misliš?

-Bolesno si ljubomoran. Sigurno si nas pratio s Neom iz auta ili si unajmio nekoga da to čini umjesto tebe. Vjeruj mi, ako jesi, saznat ću. Neo će mi reći.

-Sad vidimo tko je bolestan od nas dvoje.

-Što si to rekao?!

-Ništa.

-Evo me.-Neo dođe među njih.

-Tu si, dušice. Hajde, idemo doma.

-Bok Neo, vidimo se!-Bruno mu je mahao s vrata.

~*~

Kasnije za doručkom...

-Neo, dušo, kako ti je bilo kod tate?

-Pa, bilo je dobro.

-Samo dobro?

-Ne, bilo je...super!

-Zašto se tako čudno ponašaš?

-Čudno? Kako čudno? Nisam.

-Jesi. Zar se nešto dogodilo kod tate?

-Ne. Što bi se dogodilo?

-Dobro, a što ste radili?

-Pa prvo smo otišli da tata dobije novu tetovažu. Zamisli mama, tetovirao je moje ime na ruku!

-Molim?! Vodio te da gledaš kako se on tetovira? Mislila sam da će te voditi na neko normano mijesto, slastičarnicu, igraonicu, pa čak i pizzerija bi bila bolja iako ne volim da jedeš brzu hranu.

-Ne brini mama, jeli smo pizzu kod njega u stanu nakon tetoviranja.

-Naravno da jeste...Neo, ako si gotov idi u svoju sobu i igraj se na tabletu, moram nazvati tvoga tatu.

-Pa što je tu loše?

-Neo. Soba, odmah.

-Oh, dobro...

Adela uzme mobitel i nazove Brunu.
Neo ode u svoju sobu i ispod jastuka izvuče svoje poklone za Majčin dan.

-Sad ću joj ih dati. Dobro, nemoj biti tako nervozan. Sigurno će joj se svidjeti.

Neo izađe i vidi Adelu u hodniku i stoji slušajući što priča.

-Znam Bruno, ali i ti znaš isto tako da je meni stalo do Nea. Ma nemoj, da ti je stalo ne bi ga vodio na takva opasna mijesta. Kako nije opasno, tu dolaze samo pijanci i drogeraši?! Naravno da tebi nije kada si i ti jedan od njih. Pa mogao si pokazati da ti je stalo time da za promijenu brineš za njega a ne da tetoviraš njegovo ime. Ja da sam luda?! Ma znaš što Bruno, vidimo se na sudu!

-Am...mama.

-Ne sad, Neo! Dobro? Ne sad!

-Dobro.-Neo se vidno potresen vrati u sobu.