Cijena ljubavi

Vjenčanje2

Nakon par dana vjenčanje je bilo spremno. Adela je Bruni potpuno prepustila organizaciju vjenčanja ne samo zato jer je on tražio i htio ju je iznenaditi, već i zato jer se nije htjela baviti vjenčanjem do kojeg joj nije stalo. Samo je željela zagrliti što prije svoga novoga sina. Dora, Patricija i njezina majka su avionom doputovale a Adela im je platila let. Bruno je sam želio financirati vjenčanje, što mu je Adela i prihvatila jer se nije htjela previše baviti time. Kao da nije željela imati nikakve veze s vlastitim vjenčanjem osim što će pred matičarom Bruni reći da.

-Adela!-majka potrči k njoj kad ju ugleda dok je sjedila na ljuljačci pred Stephaninom kućom.

-Majko.-Adela se ustane i zagrli ju.

-Napokon sam dočekala ovaj dan. Napokon.

-Jesi, majko. Ni sama ne znam kako...

Dora i Patricija im priđu.

-Hej, mladenko!-Patricija ju zagrli.

-Hej, drago mi je da ste došle.

-Kako ne bi.-Dora ju zagrli.-Uz tebe smo bez obzira na to za koga se ti udavala.

-A... Damjan? Kako je on?

-Adela...-Vivian uzdahne.

-Nemoj, Adela. Ne danas.-reče Patricija.

-Moram.

-Adela, Patricija ima pravo.-reče Dora suosjećajno.

-Dobro, neću više. Dođite za mnom unutra.

-Jeli tamo Stephanie?-upita Vivian.

-Mama... Da, Stephanie je unutra. Tko bi rekao da je u svojoj kući...

-Svojoj kući...-pričala je Vivian ulazeći unutra.-Bila sam s njim trideset godina i što mi je od njega ostalo... Ništa.

-Znao je... Bio je mudriji nego što misliš majko.-reče Adela.

-Što je znao?

-Znao je da nećeš doći na njegov sprovod.

-Da mi je nešto ostavio, došla bih.

-Ne bi, majko. Obje to znamo.

-Ah, dobro, ne bi. No to ne znači da ne zaslužujem dobiti dio tog nasljedstva.

-Majko, molim te...

Ušle su unutra. Sve je bilo ukrašeno cvijećem i svijećama.

-Ti si to uredila? Prekrasno je.-reče Vivian.

-Ne, Stephanie je.

-Ah, pa i nije baš nešto.-reče Vivian.

-Dođite, pokazat ću vam vaše sobe.-reče služavka.

-Hvala vam.-reče joj Dora i otišle su gore bez Adele.

-Tu je moja mladenka.-reče Bruno prišavši joj sleđa.

-Zar se ne bi smijeli vidjeti do vjenčanja?

-Pa, to važi samo za vjenčanicu. A i možda ne djeluje na drugo vjenčanje.

-Da...

-Što ti je? Kao da si odlutala.

-Ma ne, sve je u redu, samo...

-Izgledaš bolje nego prije sedam godina, ne znam dali sam to smio reći no...

-Hvala ti...

-Predomišljaš li se u vezi vjenčanja?

-Ne, ja...

-Ako je tako reci, neću se ljutiti.

-Ma ne, nisam.