Cijena ljubavi

Šansa za iskupljenje

Patricija je sama u stanu i kada začuje zvono na vratima ode otvoriti.

"Bruno?" Začudi se što ga vidi jer nije znala da se vratio.

"Što? Nećeš me zagrliti?"

"Dođi ovamo." Zagrli ga. "Ne mogu vjerovati. Uđi unutra. Reci mi, zašto si došao?" Sjednu za stol.

"Pa, ne zanima te gdje sam bio?"

"Da. Reci, gdje?"

"Ah, bio sam posvuda. U Brazilu, Australiji, Italiji..."

"Opa, znači izludovao si se u tih sedam godina i sada si se smirio."

"A ne, sada sam još luđi nego prije."

"Sumnjam da je to moguće..."

"A ti? Još živiš u studentskom stanu."

"Što mogu, ovdje sam našla svoj mir. Ponekad odem u neki od apartmana ili u vikendicu no ovaj stan je moj dom. Tu je toliko uspomena."

"Ne zvučiš kao moja stara sestra. Ona je molila starce da ju ne pošalju u ovaj šugavi stan. Tvoje riječi, ne moje."

"Da, tada je bio odvratan ali pogledaj ga sad."

"Zbilja je luksuzan."

"Znaš mene, samo blještavilo."

"To me podsjetilo, gledaj što sam ti donio." Izvadi kutijicu i u njoj dijamantnu ogrlicu.

"Ajme, kako si pažljiv."

"Znam, posao dobro ide."

"Posao? Nemoj mi reći da si ovo kupio liječničkom plaćom?"

"Naravno da ne. Zar me ne poznaješ?"

"Reci onda, koji je to posao?"

"Još sam u starim vodama."

"Droga?" Patricija se začudi.

"Pssst, tiše! Netko će te čuti."

"Zar te još nisu uhvatili? Mislila sam da se zato ne vraćaš. Muljaš policiju, tako sam ponosna, to je moj brat."

"Ne znaš ništa o tome, u redu?"

"Bože, naravno."

"Dobro. Ustvari sam došao zbog nečeg drugog."

"Što je, malo si mi tužan?"

"Adela..."

"E stvarno ću poludjeti! Ne! Neću to slušati. Njezino ime, ništa o njoj..."

"Ma slušaj me! Ja ju volim."

"Ti si kreten!"

"Jesam. I hoću da mi se vrati."

"Mislim da je to najblaže rečeno nemoguće. Zaboravi ju. Spojit ću te s nekom od svojih prijateljica."

"Neću praznoglave komade, to me prije zanimalo. Hoću Adelu."

"Daj šuti više o njoj."

"Ti si joj prijateljica, zašto ju ne pokušaš nagovoriti da mi da još jednu šansu?"

"Kao prvo, mi već odavno nismo prijateljice. Kao drugo, poznam Adelu, nikad ti to neće oprostiti i ništa što ja kažem to neće promijeniti."

"Daj, molim te. Reci nešto lijepo o meni. Da sam se promijenio. Odglumi barem da si joj prijateljica. Molim te, samo ovaj put."

"Ne znam baš..."

"A kupio sam ti ogrlicu..."

"Oh dobro, učinit ću to. Ti i tvoji skupi pokloni."

"Bravo seko! Uspiješ li, kupit ću ti još tri!"

"Držim te za riječ."

_________

"Da, tata, divljak Bruno se vratio i napao Damjana."

"Adela, za tvoje dobro, moraš se što prije rastati od njega."

"Naravno, čim se sve slegne."

"A Neo još ni nezna da se vratio. Morat ćeš mu to reći."

"Znam, ali nije lako takvo nešto mu reći jer ga on nikada nije vidio pa čak ni na slikama.
Nikad mu nisam govorila mnogo o njemu osim kad bi me nešto pitao a to je bilo rijetko."

"Svejedno, ne možeš ga skrivati od Nea zauvijek. Jednom će saznati."

"Imaš pravo, tata, reći ću mu večeras prije spavanja."

"U redu, dušo. Idem, pusa. Laku noć!"

"Laku noć!"