Cijena ljubavi

Gotovo je...

Damjan je sjedio u stanu gledajući TV kada je netko pokucao na vrata. Otišao je otvoriti.

-Korina.-rekao je zapanjen time kako je izgledala.

Nosila je crvenu haljinu koja nije mnogo ostavljala mašti.

-Doktore... Što kažete da prijeđemo na ti?

-Am...dobro. Uđi.

-Hvala ti.

~*~

-Ne mogu vjerovati da se opet vraćaš na benzinsku nakon što su te zašili u hitnoj.

-Neo, dušo moja, to je zato što si ti još jako mlad i naivan. Shvatit ćeš kad odrasteš.

-Ah... Kako god. Samo želim ići kući.

-Kući? Što ćeš tamo? Zar se ne zabavljalo ja i ti?

-Ne, meni uopće nije zabavno.

-Opusti se. To si sigurno naslijedio od svoje majke. I ona je bila tako tvrdoglava.

-Dobro, jesmo li stigli?

-Jesmo.

-Super.

-Hajde, izađi.

Izašli su iz auta i ušli ponovno u kafić. Svi pogledi bili su uprti u njih kad su ušli.

Bruno se samo vratio za svoj stol nastavivši gledati utakmicu. Vlasnik mu je ubrzo prišao.

-Stvarno tražiš nevolje, brate.

-Uvijek, brate.

-Dođi malo da popričamo.

Bruno se ustao i otišli su u kut kafića. Neo je ostao sjediti sam zbunjeno gledajući oko sebe.

Sjedio je tako desetak minuta no Brune još nije bilo. Izašao je vani i ugledao ga u autu pijanog kako vozi od benzinske brzo kao munja.

Potrčao je za autom dozivajući ga, no prekasno. Već je bio otišao. Čučnuo je i stao plakati.

-Mrzim te. Mrzim.-ponavljao je kroz suze.

~*~

Te večeri kako je vrijeme odmicalo Anino stanje postajalo je sve gore i gore. Adeli je zato bilo drago što je rekla Ivanu na vrijeme da bude spreman iako je vjerovala da na takvo nešto nikada ne možeš biti dovoljno spreman.

Otišla je još jednom do Ivana pokušavajući ga razvedriti igračkama, što je donekle i uspjelo i zaspao je s osmijehom na licu.

Nakon toga vratila se u čekaonicu pred Aninom sobom i s vremena na vrijeme promatrala što se unutra događa kroz prozor.

Kolege su joj prilazili i govorili joj da odspava malo, no nije htjela. Osjećala je kako je njezina odgovornost da bude tu.

Zaspala je na stolici a probudila ju je Dora.

-Adela, probudi se.

-Što? Koliko je sati?

-Adela, gotovo je.

Ustala se šokirana sa stolice i otišla u sobu.

-Vrijeme smrti 2 sata i 45 minuta.-liječnik je proglasio.

Pokrili su joj lice plahtom. Adela je plačući zagrlila Doru.

~*~

-Hej, maleni, jesi li dobro?-Neu je prišla konobarica vidjevši ga kako plače.

-Nisam.

-Što ti je? Zašto plačeš?

-Tata me ovdje ostavio i otišao. A to nije prvi put da me je ostavio. No vjerovao sam mu.

-Oh, jadan. Uđi, dat ću ti sok da popiješ dok se tvoj tata ne vrati.

-Sumnjam da će se vratiti.

Pružila mu je ruku i pomogla mu da se ustane. U tom trenutku Brunin auto se istom brzinom kojom je otišao parkirao ispred benzinske.

-Evo ga, što sam ti rekla?

-Eh, blago meni.

Bruno je munjevito zalupio vratima i potrčao k Neu.

-Neo! Bože, Neo oprosti! Molim te oprosti. Tako sam glup. Nikad više...

-Ne, ne diraj me!

-Jesi li dobro?

-Jesam, no ne zahvaljujući tebi. Što se tebe tiče mogao sam umrijeti tu!

Konobarica je otišla.

-Nije istina. Znaš da mi je stalo do tebe, ali ja... Glup sam. Promijeniti ću se.

-Bojim se da je prekasno za to.

~*~
-Još vina?-upitala je Korina Damjana iz kuhinje.

-Da, donesi cijelu bocu.

-Proslava zaruka!-nasmijala se.

Damjanu je zazvonio mobitel.

-Hej, ako je to tvoja zaručnica nemoj joj reći da sam ovdje.

-Ma naravno, što ti je? Halo, ljubavi?

-Hej... Ana je umrla večeras.

-Ah... Žao mi je, stvarno mi je žao.

Korina je razbila čašu.

-Što je to?

-Što?

-Kao da se nešto razbilo.

-Oh da, to sam ja... Ovaj, razbio sam čašu slučajno.

-Dobro, samo sam zvala da ti to kažem.

-Dobro, hvala ti što si mi rekla. Moram ići.

-Ali...

Prekinuo je.

-Zašto je zvala?-upita Korina.

-Da mi kaže da je umrla neka Ana. Tko je Ana? Ne mogu se sjetiti...

Korina se opet počela smijati.

~*~
Vivian je otvorila vrata.

-Hej dečki, kako je bilo?

-Grozno.-Neo je prošao kraj nje i zalupio vratima sobe.

-Što je tebi, Bruno? Dam ti da ga pričuvaš a ti ga vraćaš doma u tri sata i to još uplakanog. Što se dogodilo? Gdje ste bili?

-Ah, ne mogu sad o tome.

-Čekaj, zašto on plače? Vrati se.

-Dobro, barem pozovi taksi, nemoj voziti tako pijan.