Cijena ljubavi

Sasvim sama

Prošao je mjesec dana od Neova nestanka, no još mu nije bilo no traga. Adela se i dalje svaki dan budila rano ujutro kako bi mu napravila palačinke i stavljala malenu mašnicu Niku oko vrata kako bi ga razveselila kada dođe. Bruno ju nije mogao gledati takvu, no podržavao ju je u tome. Vjerovao je kako će se Neo već jednom pronaći.

No nakon dva mjeseca situacija je bila ista. Nea još uvijek nije bilo a Bruno je počeo razmišljati o tome da naprave sprovod no nije htio ništa reći Adeli.
Izašao je iz sobe kao i svakog jutra nakon Adele i iz kuhinje je dopirao miris palačinki.

-Dobro jutro, Adela!

-Jutro, samo mi malo pripazi na tu tavu dok Niki svežem ovu mašnicu...-rekla je s velikim osmijehom na licu.

-Adela, za koga sve ovo? Zašto to radiš?

-Za N... Za Nea.-osmijeh joj je nestao s lica.

-Ali Neo nije u svojoj sobi.

-Šuti! Vratit će se, i bit će gladan! I razveseliti će ga kad vidi Niku!

-Gledaj, ne želim te povrijediti. Samo ti želim reći istinu...

-Istinu? Kakvu istinu? Izgubio si nadu da će se vratiti? E pa ja nisam! I nikada neću! Ostavi me sad na miru!

Bruno je otišao a u hodniku je sreo Ivana.

-Opet palačinke? Oh, ne mogu više...

-Žao mi je, stari moj. Strpi se još malo, pokušat ću razgovarati s Vivian da ju uvjeri da napravimo sprovod za Nea.

-Sprovod? Zar... Ti misliš da je mrtav?

-Da... Koliko god je i meni teško zbog toga, mislim da je.

-Strašno... Jadan Neo.

-Hajde maleni, idi k Adeli da ne bude sama. Ja idem na posao. Čuvaj mi ju, u redu?

-Hoću, ne brini.

-Bravo. Adela, ja idem!

-Ne zanima me!

Bruno je zatvorio vrata i otišao prvo k Vivian.

~*~

-Ah, ti si...

-Vivian, nisam se došao svađati. Samo porazgovarati.

-Ne razgovaram s tobom dok mi ne daš moj dio Adelina nasljedstva. Sada briši van!

-Došao sam razgovarati o Adeli. Jako joj je loše. Mislim da će trebati pomoć da se nauči nositi s gubitkom sina.

-Neo je i tvoj sin! Zašto ti nisi shrvan?! Znaš zašto, zato što ga uopće nisi poznavao kao ona, nisi ga volio kao ona. A čak i da jesi, ona mu je majka! Znam kako je to izgubiti dijete, izgubila sam svoga Borisa i ne želim to nikome da se dogodi. Prestani biti tako sebičan i budi uz nju.

-Da ali, kad bi potražili profesionalnu pomoć...

-Sad još govoriš da je luda jer se brine za moga unuka?!

-Vivian, ona svakoga jutra pravi palačinke i stavlja Niku mašnicu oko vrata baš kao što je činila onoga jutra kada je nestao. Ne ulazi k Ivanu u sobu ni zaželjeti mu laku noć kao nekad jer bi vidjela kako je Neov kreće prazan. I sve je još uvijek onakvo kako je to ostavio. Osim jednoga stripa koji je bio na njegovu krevetu otvoren baš na petoj stranici. Kad je vidjela Ivana kako ga čita poludjela je na njega. Vratila je strip točno na tu stranicu na njegov krevet.

-Imaš pravo, nešto moramo učiniti. Mislila sam kako samo plače po cijele dane ali ovo... To nije zdravo.

-Hvala ti što se slažeš samnom. Idem sada na posao.

-Hajde.

~*~

-Ivane, probudio si se. Sjedi za šank, Neo će uskoro doći. Jesi za palačinku?

-Am... Pa i ne baš...Mogu li dobiti onih pahuljica s hladnjaka?

-Te... Te pahuljice? Ali kupila sam ih...-Počne plakati.-Kupila sam ih za Nea. Njegove najdraže.

-Adela, u redu je. Pojest ću palačinke. Obožavam ih!

-Ne, slobodno uzmi pahuljice.-skinula je kutiju s hladnjaka i uzela zdjelu.-Sve ih pojedi.-preounila je zdjelu tako da su pahuljice padale po šanku i po podu.

-Ne, Adela, kunem se! Nisam gladan!

-Uzmi! Pojesti ćeš sve! Neo ionako neće doći...-Adela je otrčala u sobu i zaključala vrata.

-Adela, molim te, otvori! Neću glupe pahuljice! Hoću nazad staru Adelu! Onu koja je imala snagu da ju ništa nije moglo omesti ni poraziti...

-Nema je više. Otišla je skupa s Neom. I više se neće vratiti. Ah, tko sam uopće ja bez njega? Udana za muškarca kojeg ne volim, sa podvojenim sinom kojeg sam i posvojila samo zato jer mu se Neo tako veselio kao svome bratu... Ja sam sada nitko. Ostala sam sasvim sama.