Cijena ljubavi

Novi član obitelji

Ujutro, dok je Adela ispijala kavu u svojoj novoj kuhinji a Neo jeo pahuljice, začulo se zvono na vratima.

"Ja ću otvoriti." Reče Adela. "Tata, znala sam da si to ti."

"Kako si znala? Nitko drugi ne bi došao ovako rano?"

"Pa... Mislila sam reći zato što nikome nije stalo do mene i Nea kao tebi, no i tvoj odgovor je točan. Mislim, ipak je sedam ujutro."

"Znam, budan sam još od četiri. Nisam mogao ostati u onoj hotelskoj sobi više ni trenutka." Sjedne na stolicu u kuhinji. "Neo, junače, što ima novo?"

"Ništa. Samo jedem doručak."

"Kako misliš nisi više mogao ostati u hotelskoj sobi?" Upita ga Adela. "Zar ti je tamo loše? Želiš li živjeti s nama? Ipak je ovo tvoj stan..."

"Ma ne... Nisam tako mislio. Mislio sam da je hotelska soba prazna bez vas. Nemam se s kim družiti. Eto, zato sam došao. Želim izvesti Nea u šetnju."

"Mogu li ići, mama, molim te?" Upita Neo i podigne pogled sa zdjele s pahuljicama.

"Naravno da možeš, sine. Idite i lijepo se provedite."

"Hoćemo li onda?" Djed upita Nea.

"Naravno, djede." Nasmiješi se Neo.

_________

U parku:

"Eh, Neo, sjednimo na ovu klupu na trenutak."

"Zašto? Zar si se ozlijedio, djede?"

"Ne. No star sam, znaš. Trebam se odmoriti."

"U redu. Sjednimo onda."

"Oprosti Neo, znam da bi ti radije bio s nekim tko može tako dugo hodati, trčati i igrati se s tobom, a ja to ne mogu. Stvarno se grozno osjećam. Kao da sam beskoristan."

"Nisi beskoristan, djede. Razumijem da se trebaš odmoriti. To je u redu."

Jedna žena prođe kraj njih šećući svoga psa.

"Ah, djede, gledaj kako je sladak! Oh, tako bih htio psa, no mama mi ga nije htjela kupiti jer baka to nije dopuštala. Što misliš hoće li mi ga kupiti sada kad imamo svoj stan?"

"Mislim da neće, Neo."

"Zašto? Ali ja ga zbilja jako želim."

"Zato što ću ti ga ja kupiti."

"Stvarno?"

"Da. On će moći trčati s tobom i igrati se koliko god želiš. To će biti dobro za vas obojicu. Idemo odmah."

"Juhu!" Veselo uzvikne Neo.

_________

U trgovini ljubimcima:

"Hajde Neo, izaberi kojeg god želiš."

"Ovaj mi se sviđa." Neo prstom pokažena štene zlatnog retrivera.

"Znaš što? I meni se taj najviše sviđa. Dobro, onda ćemo ga kupiti."

"Zvat ću ga Niko."

*Mislim da je Niko odlično ime, baš mu pristaje." Djed ga pomiluje po glavi.

"Niko, dobro ću se brinuti za tebe. Obećajem ti."

Kada su ponovno stigli do Adelina stana djed zaustavi Nea prije nego je htio pozvoniti.

"Stani!"

"Što je, djede?"

"Uzmi Niku u ruke. Tako će iznenađenje biti još lijepše."

"Dođi, Niko." Neo se sagne da ga podigne i primi ga u naručje.

Djed pozvoni i Adela ubrzo otvori vrata.

"Jeste li se zab..." Zastane kada ugleda psa u Neovim rukama.

"Iznenađenje!" Reče Neo veselo. "Zar nije presladak?"

"Čiji je to pas?"

"Moj je. Djed mi ga je kupio."

"Da, jesam. Sviđa li ti se, Adela?"

"Oh, presladak je. Uđite."

"Mama, nazvao sam ga Niko."

"Niko, zbilja? To je predivno ime."

"Znam da je."

"Hvala ti, tata."

"Ma nemaš mi na čemu zahvaljivati. Neov osmjeh je najveće hvala koje mogu poželjeti."