Istina

325 27 8
                                    

Nakon par dana Adelu je ujutro probudilo zvono na vratima.

"Gospođa Adela, pretpostavljam?" Upitao ju je policajac na vratima.

"Da, ja sam. Dolazile li u vezi s Neovim nestankom ili?"

"Da. Imam vijest za vas..."

Bruno je došao iz sobe, dok je Ivan stajao na svojim vratima.

"Dobro jutro, gospodine Vukas."

"Ah, dobro jutro... Izvolite?"

"Pa, rekao sam kako imam vijest za vas."

"O Neu?"

"Da. Ne znam dali je za vas dobra ili loša ali... Pronašli smo tijelo vašeg sina."

"T... Tijelo? Što vam to znači tijelo?" Adela se zaprepastila.

"Nažalost, dječak je nađen ubijen." policajac je pružio Bruni medaljon. "Ovo je njegovo?"

Bruno je samo kimnuo glavom.

"Ma što vi to govorite?! Van! Gubi se! Van iz moje kuće!" Adela je skinula papuču i njome pogodila policajca.

"Gospođo, inače vam ne bi progledao kroz prste ali u ovakvoj situaciji..."

"Ma stavi me u zatvor! Tamo ja i pripadam! Naravno, a ne možete u zatvor staviti ubojice moga sina! Nikakve koristi od vas!"

"Gospođo, ja sad odlazim! Znam da vam nije lako, no pokušajte se sabrati."

"Adela, kako si mogla napasti policajca?"

Ivan zatvori vrata od svoje sobe kako ga ne bi vidjeli. Razmišljao je o tome kako je on kriv za sve.

"Makni se, Bruno! I ja hoću umrijeti! Zašto? Zašto ja nisam umrla umjesto njega? Zašto ti nisi umro umjesto Nea? Bilo tko drugi! Zašto baš on?! Neo... Nemoj biti mrtav, molim te..."

"Adela, ne mogu ovo podnijeti. I meni je teško."

"Tebi je teško! Ti budalo! Ti si mogao provesti s njim bar malo više vremena tog njegova kratkoga života! Ja ga znam! Ja sam ga rodila!"

"Adela..."

"Medaljon

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

"Medaljon. Daj mi taj medaljon!" uzela ga je Bruni iz ruke.

"Adela, što ćeš s njim?"

"Ovo... Ovo mu je dao moj otac. Znaš što mu je rekao? Rekao mu je, ako se ikada nađeš u opasnosti samo drži taj medaljon i on će ti pomoći. I, jeli mu pomogao? Prokleti medaljon! Moje dijete je umrlo stišćući ovu prokletu stvar!" Adela baci medaljon.

"Adela..."

"Znaš što mu je još djed rekao? Ako ti ne pomogne, ja ću obrijati bradu. Sada bi bio pred nama, da je živ, obrijan... A Neo... Mrtav..."

"Moramo ga sahraniti. Ja ću se pobrinuti o tome."

"I mene skupa s njim!"

"Adela, molim te ne otežavaj mi ovo."

"Gubi se! Radi što hoćeš! Odlazi! Budalo! Moj sin je mrtav zbog tebe! Zbog svih vas!"

"Zbog mene." Ivan je došao k njima.

"O čemu govoriš?"

"One noći kad je Neo nestao... Ja sam se iskrao iz sobe a Neo je išao za mnom. Ne znam zašto, valjda me htio zaštititi..."

"UBIT ĆU TE!" Adela je skočila na Ivana. Bruno je potrčao k njima i maknuo je od njega. Ivan je stao plakati.

"Žao mi je, Adela..."

"Tek će ti biti! Pusti me, Bruno! Ubit ću ga! I on će biti mrtav kao što je moj nedužni sin zbog njega! A krivila sam sebe! Mislila sam da je pobjegao od kuće jer sam vikala na njega! Idiote mali!"

"Tek će ti biti! Pusti me, Bruno! Ubit ću ga! I on će biti mrtav kao što je moj nedužni sin zbog njega! A krivila sam sebe! Mislila sam da je pobjegao od kuće jer sam vikala na njega! Idiote mali!"

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

"Ivane idi u svoju sobu." reče mu Bruno.

"U Neovu sobu! Nikad te nisam trebala ni dovesti ovamo ti prokleto dijete! Radi tebe sam se udala za ovu budalu!"

"Adela! Smiri se!"

"A ne mogu se smiriti... Ne mogu... Svi ste vi ludi... Ubili ste moga sina." Tada se onesvijestila.

Cijena ljubaviWhere stories live. Discover now