Cijena ljubavi

Neovi problemi

Sutradan je Adela sjedila u svome dnevnom boravku razgovarajući s majkom na mobitel.

-Još mi nisi rekla oko čega je bila ta svađa s Brunom...

-Ma on je idiot! Kreten!

-Tako si govorila i za Damjana. I za svakog mog dečka uopće.

-Pa kad svi i jesu kreteni. Ne znam gdje ih nalaziš, Adela.

Neo uđe i odmah s vrata baci školsku torbu na pod.

-Mama, moram ići. Neo se vratio iz škole.

-Dobro, čujemo se.

-Neo.-Adela pokuca na vrata njegove sobe koju je sada dijelio s Ivanom.

-Odlazi!

-Neo, ulazim.-Adela uđe unutra inađe ga kako plače na krevetu.

-Što se dogodilo?

-Pusti me! Svi me pustite na miru!

-Neo, ja sam ti majka, i nemaš pojma koliko sam uplašena dok te gledam ovakvoga a ne znam što ti je. Molim te, dušo, reci mi što ti je. Molim te.

-Ništa mi nije. Zašto ne bih mogao bezveze plakati?!

Adela primijeti modricu na njegovoj ruci i uzme ju a Neo ju odmah povuče natrag k sebi.

-Što ti je to? Netko te tukao u školi?

-Nije.

-Neo molim te, preklinjem te, reci mi odakle ti to.

-Ne. Pao sam, dobro?

-Pao si? Zašto onda plačeš?

-Jer me to boli. To je sve.-Neo rukom obriše suze.-Eto. Ne plačem više, u redu je.

-Dobro. Dobro, Neo. Najvažnije mi je samo da ste ti i Ivan dobro, zato te ispitujemo. Ja i tata smo na drugom mjestu. Važniji si mi od mene same, shvaćaš?

-Dobro. Izađi sad, molim te.

-Hoću. Dobro, idem. Zovi me ako išta budeš trebao.

~*~

Kada je sutra Neo došao u školu, sve mu je izgledalo drukčije nego inače. Dok se približavao grupicu svojih prijatelja, osjećao je kako svi u školskom dvorištu gledaju baš u njega i smiju mu se. No nije to bio samo osjećaj.

Došao je do prijatelja i pozdravio ih.-Hej, što ima?

-Hej, Neo, jesi vidio onaj status na fejsu?-upita ga jedan dječak.

-Sigurno nisi, inače ne bi vjerojatno ni došao u školu.-reče drugi.

-O čemu vi to?

-Neo, gledaj.-jedan mu pruži mobitel i Neo pročita status. Iznad njega je pisalo Ivanovo ime.

"Neo je najgori brat kojeg možete poželjeti. Dosadan, smotan i razmažen. No kada ste udomljeni kao ja valjda nemate izbora birati želite li ga gledati dok se igra s lutkama i oblači u žensku odjeću ili ne. Imam i brata i sestru u jednome, baš sam sretnik!

Neo vrati mobitel prijatelju bez riječi i uđe u učionicu.

~*~

-Možda nam Neo može odgovoriti na ovo pitanje. Neo?-dozove ga iz misli njegova učiteljica.

-Ha?

-Možda ti znaš odgovor.

-Ovaj... Ne znam.

-Ne? Ti da ne znaš?-učiteljica se začudi jer je Neo bio odlikaš.

-Ne znam. Ja sam dosadan, smotan i razmažen! Tako svi misle! I glup sam! Ne znam odgovor!

-Neo, prestani!

-Zašto? Zašto kad svi tako misle?! Svi mi se smiju!

-Neo, idi kod ravnatelja, odmah!

-Idem!-Neo ustane.-Bolje mi je tamo nego ovdje.

~*~

-Bruno, jesi li slobodan?-Adela je pričala s njim vozeći u Neovu školu.

-Što je bilo, Adela? Zvučiš loše...

-Nea je učiteljica poslala k ravnatelju. Tražili su da odmah dođemo.

-To je moj sin. No istina, rano je počeo.

-Nije smiješno, Bruno!

-Hej, ne moraš se odmah tako derati...

-Šuti! Samo šuti! Od tebe nema koristi! Nacrtan se u školi što prije, ja idem tamo.

~*~

Adela krene ući u školu kada začuje Brunu iz daljine.

-Adela! Adela!

Adela ga sačeka ispred dok joj priđe.

-Napokon, Bruno. Stigao si prvi put negdje na vrijeme.

-Zašto si takva?

-Ne pitaj gluposti, uđimo unutra.

~*~

Adela i Bruno pokucaju na vrata ravnateljeva ureda.

-Možemo li ući?-upita Adela s vrata.

-Svakako, gospođo i gospodine Vukas.

-Neo, što se dogodilo?-upita ga Adela.

-I ja bih također volio čuti od njega, jer je odbijao govoriti dok ne dođete.-reče im ravnatelj.

-Ne znam.-Neo je sjedio nepomično na stolici.-Samo sam... Nije ništa bilo.

-Tvoja učiteljica kaže drukčije, Neo.-reče mu ravnatelj.

-Pa što sam ja kriv...

-Neo, smiri se.-reče Adela.-Nitko te ne krivi, samo želimo znati što je uzrokovalo da tako reagiraš na učiteljicino pitanje.

-Ja mislim kako je to zdravo.-uključi se Bruno.-Djeca su danas pod velikim pritiskom i trebaju se s vremena na vrijeme ispuhati. Bolje nego da sve todrži u sebi.

-Gospodine, ne bih se složio s vama.-reče mu ravnatelj.-Svakako da nije dobro da drži bijes u sebi, no trebao je pronaći nekoga tko mu može pomoći i objasniti mu što ga muči. Trebate popričati s njim i skupa naći riješenje za taj problem koji imate. Ponovi li se ovakav ispad, nažalost bit ću primoran obavijestiti Centar za socijalni rad jer imate i posvojeno dijete.

-Neće se ponoviti.-reče Adela.-Jeli tako, Neo?

-Neće. Valjda.

-Dobro, Nea sada odvedite doma da se smiri. Savjetujem i da dvaput na tjedan posjećuje školskog psihologa.

-Nisam lud.-reče Neo sasvim mirno.

-Naravno da nisi, Neo.-reče ravnatelj.-No netko stručan ti mora pomoći da otkrijemo uzrok tvoga lošeg ponašanja.

Ovo poglavlje posvetila sam dragoj Mbxo01 jer je divna osoba i redovno čita svako poglavlje i ostavlja hrpu komentara i jedan je od najvjernijih čitatelja. 😊😘 Nadam se da ćeš čitati moje priče i nakon što se ova završi, no ne radi se o pričama. Nemoj se mijenjati, ukratko. Super si osoba! ❤💖

P.s. nadam se da je uspjelo da ti ga posvetim jer sam dugo pokušavala shvatit kako... 😂😂😂😂